Beligrad ili Beli grad (lat. Albinianum, njem. Weissenburg, tal. Castelbianco), ruševine srednjovj. utvrde kraj Roča, na uzvisini iznad Ročkoga Polja (560m nadm. vis.), i nasuprot Črnom gradu, kojemu je bio obrambena kula. Nedostatan prostor za širenje onemogućavao je kontinuiranu naseljenost.

B. nije imao status ni oblik naselja, već kule koja je nadzirala put koji se s Ćićarije spuštao u srednju Istru. B. i Črni grad imali su zajedničku povijest i istoga gospodara, te se vlasnički nisu odvajali jedan od drugoga, jer su se u funkcijama skladno nadopunjavali. Oba položaja na uzvisini imaju gradinski karakter i vjerojatno su bila naseljena u prapovijesti, pa i u ant. doba. Smatra se da je B. napušten prije Črnog grada, koji je 1420. pripao Roču. Oba su važna i zbog hrv. toponima koji je neprijeporno izvorni i najstariji oblik imena kule.