Istromletački (istrovenetski), talijanski govori u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre koji se u osnovnim crtama uklapaju u mletački dijalektalni dijasustav.

Isti je tip talijanskog govora u uporabi u Rijeci i na kvarnerskim otocima. Naziv se obično ne rabi za talijanski govor u talijanskom dijelu Istre (Milje s okolicom).

Najrašireniji je istroromanski idiom i nije autohton (teza o njegovoj autohtonosti u Istri, koju zastupa npr. Lauro Decarli, nije održiva). Mletački se dijalekt u Istri uglavnom širio s mletačkom vlasti, postupno potiskivao predmletačke romanske istarske govore (istriotski) i prevladao u urbanim sredinama, poglavito nakon što je 1420. Venecija ovladala većim dijelom Istre.

Od drugih se mletačkih govora, s kojima ima zajednički osnovni leksik i jezični ustroj, razlikuje po leksičkim ostatcima predmletačke istarske romanštine i po slovenskim i hrvatskim jezičnim elementima. U njemu nema mnogo romanskih predmletačkih ostataka (kojih čak ima više u slovenskim i hrvatskim govorima, npr. flonda, plinjer, a nalaze se i u glagoljičkim natpisima), no oni su važni za istraživanje predmletačkoga romanskog govora u Istri, to više što nisu očuvani njegovi pisani tragovi.

Prema slavenskim elementima istromletački se govori dijele na one u slovenskom dijelu Istre, u kojima prevladava slovenski jezični utjecaj, i na one u hrvatskom dijelu, s pretežitim hrvatskim jezičnim utjecajem. Ti su elementi slojeviti, od ruralnih izraza u najstarije doba (brasda) do nazivlja suvremene uprave (npr. u hrvatskom dijelu domovniza, u slovenskom dohodnina s čistim izgovorom glasa h!). Velikih utjecaja ima i u sintaksi (npr. mi si dorme: spava mi se), a i na fonetskoj razini. Vokalizam je u svim istarskim govorima (osim u istrorumunjskom) jedinstven: a, e, i, o, u. Istromletački je (kao i slovenski istarski dijalekt) potpuno izgubio distinktivnost zatvorenih i otvorenih samoglasnika o i e, te iz sustava od sedam samoglasnika prešao na sustav od njih pet. Nije istraženo je li to posljedica utjecaja susjednoga tršćanskoga govora, kojemu se lokalni istromletački govori sve više približavaju (zbog gospodarskog i kulturnog dodira), ili hrvatskih istarskih govora koji imaju petosamoglasnički sustav. U prozodiji utjecaj je istarskih govora dvosmjeran: u mnogim se istromletačkim riječima s dugim samoglasnicima ta dužina može ostvariti i kao čakavski akut, a u mnogim se čakavskim riječima naglasak može ostvarivati i netonemski.

Slavenski elementi, tj. slovenski i hrvatski jezični utjecaji unošeni su u istromletačke govore u trima razdobljima: u razdoblju do II. svjetskog rata, zatim od II. svjetskog rata do 1991. i nakon 1991. U prvom ih je razdoblju uneseno malo i uglavnom su ruralnoga podrijetla. Tada je istromletački bio jedina koinè (govor kojim se komuniciralo diljem Istre i kvarnerskoga područja) jer je među Talijanima, ponajviše razmještenim po gradovima, bilo malo dvojezičnih, a Hrvati i Slovenci, uglavnom stanovništvo unutrašnjosti, bili su manje-više dvojezični (barem oni koji su imali dodire s tijelima uprave).

U razdoblju nakon II. svjetskog rata mnogobrojni su se Talijani iselili iz Istre (navlastito 1945.–55.). Tada istromletački više nije apsolutnom koinè, jer Talijani u Istri postupno postaju dvojezičnima, a sve je manje dvojezičnih Hrvata i Slovenaca. I dalje ipak služi kao lingua franca dvojezičnim stanovnicima. Teritorijalnom koinè postaje hrvatski jezik.

U razdoblju nakon što su stvorene države Slovenija i Hrvatska novim naraštajima Slovenaca i Talijana u slovenskom dijelu Istre hrvatski jezik više nije poznat (a većina Hrvata na poluotoku nikada nije poznavala slovenski jezik). Stoga u Istri postoje tri koinè: hrvatski u njezinu hrvatskom dijelu, slovenski u slovenskom dijelu i istromletački među dvojezičnim Istranima (uglavnom starijega naraštaja) u cijeloj Istri. No mlađi naraštaji Hrvata i Slovenaca nakon uvedbe talijanskoga jezika u slovenske i hrvatske škole više ne govore istromletački, nego talijanski književni jezik, a taj među istarskim Talijanima gotovo da i nije u uporabi (osim u školama) – oni s hrvatskim i slovenskim susjedima radije komuniciraju na hrvatskom, odnosno slovenskom jeziku. Mlađi naraštaji Hrvata koji žive u dijelovima Istre gdje je talijanski jezik u školama fakultativan bolje govore istromletački od svojih vršnjaka koji talijanski uče u školi.

Tijekom povijesti u Istri su se i na kvarnerskom prostoru dodirivali i prepletali različiti govori i stvoreno je osebujno sociolingvističko stanje. Istromletački se, kao i drugi istarski govori (hrvatski, slovenski, istriotski, istrorumunjski, istrocrnogorski), od matičnoga dijasustava razlikuje i po onome što je prihvatio iz istarskog jezičnoga okoliša te tijekom stoljeća na svoj način oblikovao. No u talijanskom se dijelu Istre (Milje i okolica) razvijao u okrilju talijanskoga jezika i uvijek bio jezikom komunikacije toga područja (govore ga svi Slovenci tih krajeva, i to od davnine, a malo Talijana govori slovenski). Zato se taj miljski idiom proučava izvan istarskih jezičnih zakonitosti.

Istromletačko narječje uvršteno je 2021. kao nematerijalno kulturno dobro na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, a iste godine i u Register nesnovne kulturne dediščine Republike Slovenije (pod nazivom Istrskobeneški govori v slovenski Istri).