Jambrošić, Radoslav, glazbenik, skladatelj, dirigent, zborovođa, slikar (Varaždin, 9.III.1922. – Pula, 28.XII.2007.).

Osnovnu školu pohađao u Varaždinu, tijekom koje je učio svirati violinu, a srednju školu u Zagrebu. Godine 1936. upisao je Vojnu muzičku školu u Vršcu i završio je 1940. Muzičku akademiju u Beogradu upisao je 1951., u klasi profesora Miodraga Vasiljevića i Petra Bingulca, a paralelno je studirao na beogradskoj Akademiji primjenjenih umjetnosti.

Nakon završetka glazbenog obrazovanja 1955., radio je u mnogim osnovnim i srednjim muzičkim školama po Srbiji te kao dirigent više pjevačkih zborova. U nedostatku stručnog kadra, 1957. došao je u Pulu, gdje je na početku radio u osnovnoj glazbenoj školi. Nakon godinu dana, dijelom i njegovom zaslugom, otvorena je u istoj ustanovi i srednja glazbena škola, gdje će Jambrošić provesti cijeli radni vijek, do odlaska u mirovinu 1984. U istoj školi radili su i poznati glazbeni umjetnici poput Nella Milottija, Slavka Zlatića, Duška Nožice i drugih, što mu je kao stvaratelju pogodovalo.

Od osnivanja 1958. dirigirao je simfonijskim orkestrom u Puli, a paralelno je tijekom 1960-ih ravnao i mješovitim pjevačkim zborom kulturno-umjetničkog društva (KUD) Matko Brajša Rašan. Voditelj muškog zbora KUD-a Lino Mariani je bio od 1962. do 1966., a ženskog zbora istog društva 1979.-84. Ovaj je KUD imao i svoj orkestar, u kome je Jambrošić svirao violinu, a s Egidijom Perfetom se mijenjao na dirigentskom mjestu.

Od 1970. do 1976. radio je na glazbenom studiju pri Pedagoškoj akademiji u Puli kao predavač kolegija Teorija i povijest glazbe.

Skladao je 24 kompozicije, a za neke je napisao i tekst.

Od samog dolaska u Pulu objavljivao je glazbene prikaze, osvrte i kritičke članke. Napisao ih je više od 1.200, a objavljivao u dnevnim novinama i drugim tiskovinama, u Novom listu, Glasu Istre, Vjesniku, Večernjem listu, La Voce del Popolu, Hrvatskom slovu, Telegramu i Oku.

U Istarskom narodnom kazalištu u Puli je postavio niz opereta i drugih predstava s glazbenim predznakom, a za potrebe pulskog Pionirskog doma Slavko Grubiša uglazbio je više predstava.

Još od 1970-ih kretao se u krugu članova Rovinjske likovne kolonije - Vilka Šeferova, Ante Aralice, Bruna Mascarellija i drugih, koji su snažno utjecali na njegovo likovno stvaralaštvo. U slikarskoj karijeri prvi put izlagao je 1977. s članovima umjetničke kolonije Castrum Vallis u Balama, a prvu samostalnu izložbu imao je 1983. u prostorijama Glazbene škole Ivan Matetić Ronjgov u Puli. Izlagao je na 14 samostalnih i 28 skupnih izložbi. Izražavao se u tehnikama akvarela, gvaša, pastela, tempere, ulja i u kombiniranoj tehnici. Slikao je portrete te istarske i primorske pejzaže, a djela su mu uglavnom po privatnim zbirkama diljem zemlje i inozemstva.

Bio je članom Udruženja reproduktivnih umetnika muzičara u Beogradu, jedan od utemeljitelja i redovni član kulturnog društva Napredak iz Pule, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a za svoj je rad dobio veliki broj nagrada i priznanja.