Brekinja (Sorbus torminalis), bjelogorična samonikla biljka.

Stablo raste u visinu do 25 metara, te spada u jednu od četiri vrste oskoruše (Sorbus). Ima nazubljene listove i plodove smeđo-crvenkaste boje s nekoliko bijelih točkica. Raste u središnjoj Istri, posebice na području Pazina, Limske drage i Labinštine, te na visinama do 1000 metara. Cvate od travnja do svibnja, a plodovi dozrijevaju u rujnu. Njihova posebna karakteristika je da postaju jestivi tek nakon što prezriju, a puni su prirodnim šećerom, organskim mineralima i u nešto manjoj mjeri C vitaminom. Osim što se jedu sirovi, koriste se za spravljanje marmelade. U prošlosti, pa sve do današnjih dana, koristili su se za zaustavljanje dijareje, a stablo brekinje zbog svoje ljepote ima i ukrasnu vrijednost. Na istromletačkom dijalektu u Poreču se naziva sorbolèr salvadigo, u Piranu brincolèr, dok je na čakavici brkulja.