Mohorovičić, Andrija, geofizičar (Volosko, 23.I.1857. – Zagreb, 18.XII.1936.).

Gimnaziju je završio u Rijeci, a studij matematike i fizike u Pragu. Karijeru profesora započeo je 1879. u Zagrebu, nastavio u Osijeku, te od 1882. predavao meteorologiju u nautičkoj školi u Bakru, gdje je započeo sa sustavnim meteorološkim opažanjima, a 1887. osnovao meteorološku postaju. Na vlastiti je zahtjev 1891. otišao u Zagreb i 1892. postao ravnatelj Meteorološkog opservatorija Grič 3. Osim na meteorološkim mjerenjima, radio je i na razvoju mreže meteoroloških stanica širom Hrvatske te predavao geofiziku i astronomiju na zagrebačkom sveučilištu. Posebno se zanimao za visokoenergetske meteorološke fenomene, kao što su oluje i vrtlozi, tj. pijavice. Godine 1898. postao je članom JAZU, a dvije godine nakon toga i ravnateljem meteorološke službe za Hrvatsku, koju je po opremljenosti i kvaliteti doveo na europsku razinu.

Zauzimao se i za druga područja geofizike, pa je postojeću mrežu obogatio seizmografima. Promatrajući rezultate mjerenja istoga potresa u više stanica uspio je dokazati da se unutrašnjost zemaljske kugle sastoji od slojeva različite gustoće koji okružuju jezgru i pronašao dubinu tvrde zemaljske kore. Taj tanki prijelazni sloj na dubini od 55 km njemu u čast nazvan je Mohorovičićev diskontinuitet ili skraćeno Moho.

Jedan je od kratera na Mjesecu 1970. nazvan Mohorovicic, a 2002. jedan od asteroida otkrivenih sa zvjezdarnice Farra d’Isonzo dobio je ime (8422) Mohorovicic. Spomen-ploča postavljena mu je 2010. na Klementinumu praškog Karlovog sveučilišta gdje je studirao, spomen-poprsje ispred rodne kuće u Voloskom, a Hrvatska narodna banka izdala je, u povodu 150. godine rođenja, zlatnik s njegovim likom (2007.).

Slike