Rudan Kapec, Evelina (Pula, 1971), pjesnikinja. Rodom iz sela Rudani kod Žminja. Kroatistiku i južnoslavensku filologiju diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti te voditeljica i suvoditeljica više izvannastavnih aktivnosti  radila je u Pazinskom kolegiju - klasičnoj gimnaziji, dok je u nakladničkom poduzeću Josip Turčinović d.o.o. u Pazinu obavljala dužnosti lektorice, novinarke i urednice.

Od 2000. do 2003. godine bila je tajnica Zagrebačke slavističke škole. Kao znanstvena novakinja od 2000. godine radi na Katedri za hrvatsku usmenu književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje sudjeluje na projektu Novi zapisi hrvatske usmene književnosti. U sklopu svog znanstvenog rada bavila se arhiviranjem i klasificiranjem suvremenih zapisa, a terenska istraživanja je provodila u Slavoniji i Zagrebu te u Istri gdje je prikupila četrdesetak rukopisnih i audio-zbirki. Objavila je zbirke pjesama: Sve ča mi rabi ovega prolića (2000), Posljednja topla noć (2002), Uvjerljiv vrt (2003) - u elektroničkom izdanju, Breki i ćuki te Pristojne ptice (2008). Godine 2007. dobila je književnu nagradu Grada Rijeke Drago Gervais za rukopis zbirke Breki i ćuki, a 2008. nagradu Općine Žminj za značajni doprinos očuvanju čakavske jezične baštine. Zastupljena je u nekoliko književnih antologija: Off-line hrvatskog pjesništva devedesetih Tvrtka Vukotića, Čakavsko pjesništvo 20. stoljeća Milorada Stojevića, Nori poštarji stopaju v mesto Jerneja Hudolina i Nenada Rizvanovića te u zborniku Verši na šterni. Objavljuje u časopisima Quorum, Nova Istra, Marulić, Spectrum, Vijenac, Petica, a pjesme su joj izvođene na programima Hrvatskog radija, dok su neke prevedene na slovenski, češki, engleski, njemački, španjolski, talijanski i nizozemski jezik (u sklopu sudjelovanja na poetskom bijenalu Literair Paspoort 2004. u Den Haagu). Autorica s obitelji živi i radi u Zagrebu.