Visoka teološka škola u Pazinu djelovala je 1955.-65. u sklopu biskupskog sjemeništa, u zgradi današnjeg Pazinskog kolegija - klasične gimnazije.

Otvorena nakon što je prisilno zatvoreno sjemenište i teologija u Rijeci. Bogoslovi iz Rijeke mogli su završiti studij u Zagrebu, no biskupi iz Istre, Krka i Senja opredijelili su se za Pazin ponajviše zbog nestašice svećenstva. Tako su ih mogli rediti za svećenike što prije, po potrebi i prije završetka studija.

Kako su tekle pripreme za otvorenje škole nije poznato, jer su državne vlasti budno pazile što radi svećenstvo. Administrator Pazinske apostolske administrature, kasniji porečki i pulski biskup Dragutin Nežić bio je 1955., krajem srpnja, na Okružnom sudu u Puli okrivljen i osuđen što je, među ostalima, u Crkvenim obavijestima od 1.IX.1954. objavio da su bogoslovi u Rijeci bili u istražnom zatvoru, odnosno na vojnoj vježbi u drugoj polovici 1953. i 1954., a da te Crkvene obavijesti nije dostavio kotarskom tužilaštvu. Izrečena mu je kazna od 40.000 dinara.

Dekretom od 21.IX.1955. Nežić je proglasio otvorenim Bogoslovsko sjemenište i Višu vjersku školu za spremanje svećenika u Pazinu. On je ujedno postao rektorom Bogoslovskog sjemeništa, dok je rektorom Visoke teološke škole imanovao Božu Milanovića, a tajnikom Slavka Kalca. Svi su oni djelovali i kao profesori, a uz njih u početku su predavali Teofil Velnić, Ivan Pavić, Petar Šimunić, Leopold Jurca i Serafin Mičić. U prvoj godini djelovanja bilo je 26 studenata, 24 redovna, jedan izvanredni te jedan hospitant. Na prvoj profesorskoj sjednici, 30.IX.1955., donesene su smjernice za rad: dužina školskog sata uskladila se s gimnazijskim, profesori su smjeli ispitivati za vrijeme sata, ali ne i ocijenjivati. Profesori su također mogli slobodno titulirati bogoslove, premda je bilo odgojno oslovljavati ih s dominus ili gospodin. Ispiti su se obavljali javno pred komisijom koncem semestra, nastavni jezik pretežno je bio latinski, no s vremenom se prešlo na hrvatski, osim za dogmatiku, fundamentalku i moralku koji su se predavali i polagali isključivo na latinskom jeziku. Glavne katedre bile su za racionalnu skolastičku filozofiju, moralnu teologiju, studij Svetog pisma, crkvenu povijest i patrologiju, crkveno pravo, pastoralnu teologiju, liturgiku te za istočno bogoslovlje. Uz to, učila se i katehetika, crkveno govorništvo, kršćanska arheologija i povijest umjetnosti te staroslavenski jezik. Studij je trajao 5 godina, a ocijene su bile od 5 do 10. Svake se godine uvodila poneka novina u sustavu obrazovanja, a akademske godine 1962./63. član profesorskog zbora bio je i Josip Turčinović.

Tijekom 10 godina djelovanja škole bilo je upisano sveukupno 200 studenata, od kojih je 75 apsolviralo, a 25 diplomiralo. Škola je prestala s radom 1965. kada je osnovano središnje sjemenište u Rijeci i za Istru. Dekret o prestanku djelovanja škole Nežić je potpisao 15.I.1967.

Predavači na Visokoj teološkoj školi u Pazinu bili su: D. Nežić, B. Milanović, T. Velnić, I. Pavić, S. Kalac, L. Jurca, P. Šimunić, S. Mičić, Jerko Valković, Božo Jelovac, Ivan Bartolić, Anton Benvin, Livio Laganis, J. Turčinović, Josip Šajina, Ante Merlić.