Šepić, Lino, učitelj, glazbenik i glazbeni pedagog, pjesnik, kulturni pregalac, političar (Marušići, 12.XII.1930. - Buje, 30.I.2013.).

U rodnom mjestu završio je pučku školu, nižu gimnaziju u Opatiji, a u Puli Učiteljsku školu i nižu glazbenu školu. Kao učitelj zaposlio se 1952. u osnovnoj školi u Marušićima gdje je pokrenuo limenu glazbu te pjevačke skupine.

Godine 1956. imenovan je tajnikom Prosvjetnog vijeća Kotara Buje i direktorom Narodnog sveučilišta (utemeljenog 1951., danas Pučko otvoreno učilište) u kojemu je kroz desetak godina djelovanja organizirao niz stručnih i drugih tečajeva, nabavio opremu za pokretno kino, pokrenuo glazbenu školu, a u njegovo je okrilje prešlo i bujsko profesionalno kazalište "Otokar Keršovani". Usporedno je nastavio školovanje, usavršavao se u andragogiji, diplomirao politologiju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao diplomu profesora sociologije.

Politički angažiran u Savezu komunista Hrvatske, bio je početkom 1970-ih predsjednik Skupštine općine Buje te zastupnik u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske. Sudjelovao je u to vrijeme, u suradnji s akademskim kiparom i slikarom Aleksandrom Rukavinom, u revitalizaciji Grožnjana i njegovom pretvaranju u "grad umjetnika". Potom se vraća u školstvo, imenovan je za direktora Srednoškolskog centra "Vladimir Gortan" u Bujama. Kasnije je bio predsjednik Odjela za društvene djelatnosti Općine Buje te tajnik SIZ-a osnovnog obrazovanja Bujštine. U mirovinu je otišao 1993.

Posebno je zapažen njegov rad u glazbenom amaterizmu i očuvanju tradicijske glazbe. Svirao je klarinet, u orkestru saksofon, više od pola stoljeća djelovao je u kulturno-umjetničkom društvu (KUD) Bratstvo iz Marušića, u kojem je vodio puhački orkestar, mješoviti pjevački zbor i oktet Kornarija, s kojima je ostvario više stotina nastupa u zemlji i inozemstvu te osvojio niz nagrada i priznanja. Tijekom karijere vodio je i zborove u Puli, Bujama, Kostanjici, Marušićima, Momjanu i Brdu te nekoliko limenih glazbi. Poticao je sviranje narodnih instrumenata i organizirao smotre glazbe i folklora.

Pisao je stručne članke u časopisima i novinama (bio je i suradnikom Glasa Istre). Pokrenuo je i predvodio objavljivanje monografije Bujština - Il Buiese (Buje 1985.), sudjelovao je u priređivanju spomen-knjižice o Marušićima u povodu četrdesete obljetnice tamošnjeg KUD-a (1987.) i monografije Kaštel - Castelvenere (Kaštel 1987.) te objavio knjigu Tu i tamo po Bujštini: kulturno-povijesne crtice, članci, baština i zanimljivosti (Buje 2002.), u kojoj je prikazao i usporedio život u tom dijelu Istre nekad i tad. Objavio je 2007. zbirku poezije Pjesme. Neke su mu pjesme i uglazbljene.

Politički aktivan bio je i u mirovini. Krajem 1990-ih i početkom 2000-ih bio je predsjednikom bujske organizacije Socijalističke radničke partije (SRP), a 2004. postao je predsjednikom bujskog ogranka Socijalističke partije Hrvatske (SPH), a bio je i u Hrvatskoj stranci umirovljenika (HSU). S tim je strankama višekratno sudjelovao na lokalnim izborima, a 2007.-09., kao vijećnik koalicije Hrvatske socijalno liberalne stranke, Hrvatske narodne stranke, Demokratskog saveza zelenih i Socijalističke partije Hrvatske (HSLS-HNS-DSZ-SPH), odradio pola mandata u Gradskom vijeću Buja. Bio je i višegodišnji predsjednik bujskog ogranka Društva Josip Broz Tito.

Za dugogodišnji rad na promicanju kulture, umjetnosti i sporta dobio je 2007. Nagradu Grada Buja.