Červar, Gjuro (Đuro), odvjetnik i političar (Červari kraj Svetog Lovreča Pazenatičkoga, 21.XI.1876. - Opatija, 8.V.1954.).

Nakon smrti oca Mihovila/Mije (8.III.1877.), koji je bio sin sestre biskupa Jurja Dobrile, s majkom Katerinom, rođ. Lovrinović, i starijim bratom Šimom, seli se u Beram, kamo je Katerinu poslao Dobrila „da se ne potalijanči i postane građankom“.

Gjuro je uz potporu praujaka Dobrile studirao pravo u Zagrebu, ali je zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave 1895. isključen sa Sveučilišta i osuđen na zatvorsku kaznu. Studij je nastavio u Beču te 1900. diplomirao.

Živio je i radio u Opatiji, gdje se bavio odvjetništvom i politički djelovao, te je već 1902. postao tajnikom Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri, a 1909. izabran je za zastupnika u Istarskom saboru za općinu Volosko i Podgrad. Dužnost je obnašao do 1911., kada je dao ostavku, a iste je godine bio potpisnikom nagodbe talijanskih, hrvatskih i slovenskih političara, kojom je, među ostalim, bio zajamčen razvoj hrvatskih škola u Istri.

Na izborima 1914. optuživali su ga za suradnju s njemačkim i talijanskim političarima, ali za I. svjetskog rata austrijske su ga vlasti, zajedno s bratom Šimom, konfinirale najprije u Ljubljanu, a potom kraj Gradca (Graz). Po završetku rata vratio se u Opatiju, ali su ga talijanske vlasti ubrzo zatvorile i potom protjerale u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon neuspjeloga sudjelovanja na izborima za Narodnu skupštinu 1923., radio je do 1941. kao odvjetnik u Sušaku, a 1941.-43. talijanske vlasti su ga zatočile u Iserniji (Italija). Nakon 1945. nije sudjelovao u društvenom i političkom životu.

O istarskim temama pisao je u Riečkom novom listu (1912.) i Jugoslavenskoj njivi (1919.).