Barbarigo, mletačka plemićka obitelj koje su članovi u Istri imali posjede i obavljali niz dužnosti.

Moć obitelji počinje s trgovcem Andreom (1339.–1449.). Pripadaju joj dva dužda, pri čemu je jedan naslijedio drugoga, što je jedinstven slučaj u mletačkoj povijesti: Marco (1485.–86.) i Agostino (1486.–1501.). Gregorio (1625.–97.) je bio kardinal.

Obitelj je na svoje posjede u blizini Pule, na području nekadašnjeg sela Rumijana, dovela kolone koji su 1579. osnovali Muntić.

Girolamo (XVI. st.) svojim je posjedima na neko vrijeme pridružio i Kostanjicu, ali budući da je nije uspio naseliti, obitelj ju je 1648. izgubila. Angelo (XVI.–XVII. st.) je bio vikar porečkoga biskupa Giovannija Lippomana. Agostino (XVII. st.) je bio koparski podestat i kapetan, koji se bavio pitanjem depopulacije i popravljanja porečke luke, u izvješću iz 1669. istarsku je obalu nazvao štitom Gospodarice (lo scudo della Dominante). Rašporski su kapetani bili: Giacomo (1548.–50.) i Antonio (1654.–56.). U puljskim se matičnim knjigama spominju vodnjanski podestat Marco (XVIII. st.) i svećenik Zuanne (XVII. st.) iz Venecije, župnik Muntića.

Po tim je plemićima nazvano selo Barbariga, gdje je obitelj imala više posjeda.