Bȁrban (tal. Barbana), naselje i istoimena općina u južnom dijelu istočne Istre, 28 km sjeveroistočno od Pule, iznad doline rijeke Raše (45°4′N; 14°1′E; 229 m nadmorske visine); 218 stanovnika (2021.).

Na državnoj je prometnici Pula – Labin – Rijeka (D 21).

Stanovnik je Barbȁnac i Bȁrbanac, stanovnica Barbȃnka, a pridjev barbȃnski i bȁrbanski.

Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu (žito, vinova loza) i stočarstvu, a od početka 2000-tih razvija se i turizam (apartmani, kuće za odmor).

Srednjovjekovno utvrđeno naselje spominje se od 740. Kaštel i komun, sa svojim kaštelanom Pribislavom, nakon pobune obećavaju 1199. pokornost podestatu Pule. Često poprište okršaja akvilejskog patrijarha, grofova Goričkih, Mlečana, Habsburgovaca. U ratu Maksimilijana Habsburškog i Venecije (Kambrejska [Cambraiska] liga) Barban se 1516. preko svojih župana Šanta Viškovića i Marina Vinodolca stavlja pod mletačku zaštitu. Od 1536. u posjedu je patricijskog roda Loredan, koji ga drži do ukinuća feudalnih prava (1869.). Uskoci su ga opustošili 1610. i 1612. Živa glagoljaška tradicija (grafiti, natpisi, liturgija, ustanova župana, Istarski razvod) pokazuje izrazito hrvatsko etničko obilježje, premda se potkraj mletačke vladavine pojavljuju asimilacijski procesi pod utjecajem talijanskog jezika i kulture.

Središte naselja činio je kaštel, sjeverni dio kojega je 1700. preuređen u veliku jednobrodnu crkvu sv. Nikole. U crkvi ima pet baroknih mramornih oltara, na kojima su slike majstora venecijanskih radionica iz XVI.–XVIII. st., gotička kamena kustodija iz XV. st., barokna drvena plastika (XVIII. st.). Zvonik (25 m) je nadograđen na srednjovjekovnu kulu. Istočni dio kaštela preuređen je 1606. u palaču Loredan s trijemom u prvom katu.

Dvoja gradska vrata izgrađena su u XVIII. st.: Vela vrata (1718.), koja vode na glavni trg, i Mala vrata (1720.), do kojih vodi ulica sa zgradom općinske vijećnice i s tornjem za sat (1555., izgorjela je 1944., obnovljena nakon 1945.). Pred Velim vratima nalazi se bratovštinska crkva sv. Antuna Opata; pučka gotika, na zidovima i šiljastom svodu slikarije su iz početka XV. st. U crkvi sv. Jakova postoje freske iz sredine XV. st. s prikazom legende sv. Jakova, jedinim takvim ciklusom očuvanim u nas. Pred ulazom u Barban iz pravca Vodnjana i Žminja je crkvica Gospe Karmelske (posvećena istoga dana kad i Sv. Jakov i Sv. Antun), od davnina zvana Majka Božja od Oranice.

U naselju je klasicistička kuća kanonika i polihistora Pietra Stancovicha iz 1838.

Barban je mjesto srednjovjekovnog izgleda, atraktivno zbog kulturne baštine i Trke na prstenac, viteške igre koja se prvi put spominje 1696., a obnovljena je 1976. Natjecanje se održava u drugoj polovici kolovoza. Redovito se održava i smotra folklora (u kolovozu). Okolica je pogodna za lovni turizam te jahački sport.

Općina Barban prostire se na jugoistoku Istre, zapadno od donjeg toka i ušća Raše te sjevernog dijela Raškoga zaljeva. Površina joj je 94,1 km2, broji 2491 stanovnika (2021.). Na području općine uz Barban su statistička naselja: Bičići (Bíčići i Bȉčići; stanovnik je Bićićȁnac i Bȉčićar, stanovnica Bićićȃnka i Bȉčićarka, pridjev bićićȃnski i bȉčićki; 69 stanovnika, 2021.), Borinići (Borȉnići; Borȋnka, borȋnski; 5), Draguzeti (Draguzȅti; Draguzȅćan, Draguzȅćanka, draguzȅćanski; 75), Glavani (Glavȁni; Glavȁnac, Glavȃnka, glavȃnski; 77), Grandići (Grȃndići: Grȃndić i Grandićȏn, Grȃndićka i Grandićȏnka, grandićȏnski; 122), Hrboki (Hrbȍki; Hrbȍčan, Hrbȍčanka, hrbȍčanski; 159), Jurićev Kal (Jȗrićev Kȏl; Koljȏn, Koljȏnka; 44), Koromani (Koromȃni; Koromȃn, Koromȃnka; 50), Kožljani (Kȍžljani; Kožljȏn, Kožljȏnka; 49), Manjadvorci (Manjadvȏrci i Manjadvȍrci; Manjadvȍrčan, Manjadvȍrka, manjadvȍrski; 165), Melnica (Melnȉca; Melnȉćar, Melnȉćarka, melnȉćki; 175), Orihi (Ȏrihi i Vȏrihi; Orišȁnac, Orišȃnka, orȉški i orišȃnski; 101), Petehi (Petȅhi; Petȅh i Petešȉć, Petehȏljka i Petešȉćka; 90), Prhati (Prhȃti; Prhȃt; 135), Puntera (Puntȇra; Puntȅrac, Puntȇrka, puntȇrski; 67), Rajki (Rȏjki; Rȃjkovićka; 6), Rebići (Rȅbići; Rȅbićan; Rȅbićka, rȅbički; 118), Rojnići (Rȏjnići; Rȏjnić i Rȏjnićar, Rȏjnićka, rȏjnićki; 47), Sutivanac (333), Šajini (Šajȉni; Šajȉnac, Šajȋnka, šajȋnski; 175),Vadreš (Vȃdreš; Vadrešȏn, Vadrešȏnka, vadrešȏnski; 56) i Želiski (Želȋski i Želȋšće; Želȉskovčar, Želȉskovčarka, želȉskovski; 155).

Općina je samoupravno organizirana u devet mjesnih odbora: Barban u čijem su sastavu još Grabri, Kvarantija, Melnica, Špadići i Frkeči; Hrboki u čijem su sastavu još Plehuti, Rebići, Beloči, Dobrani i dio Palijona; Šajini u čijem su sastavu još Glavani, Bičići, Škitača, Trlji, Borinići, Bulići i Računići; Grandići u čijem su sastavu još Kožljani, Pavlići, Fumeti, Celići, Ivanošići, Želiski, Bateli kod Želiski, Majčići, Golešovo, Dminići, Prdiripi i Rodići; Petehi u čijem su sastavu još Orihi, Poljaki, Rajki, Rojnići, Trošti, Valići, Draguzeti i Osipi; Prnjani u čijem su sastavu još Barani, Gubovica, Bateli kod Prhati, Špadi, Filini, Mavrići, Regulići, Sankovići, Šugari, Vadreš, Jurićev Kal, Camlići, Koromani, Baretuni, Prhati i Drakuni; Manjadvorci u čijem su sastavu i Prdaci; Sutivanac u čijem su sastavu još Bašići, Balići II, Cvitići, Dolica, Gorica, Medančići, Raponji i Varož; Puntera u čijem su sastavu i Kantunjeri.

Grb općine povijesni je barbanski grb: pravokutni zlatni (žuti) štit čije su bočne stranice pri dnu zaobljene i u središtu završavaju zašiljenim dnom; u gornjem dijelu je zeleni pojas (vodoravna greda), iznad kojeg su tri crna uspravna brka (tal. barbe), a ispod pojasa je crveni most nad plavom vodom. Zastava je crvene boje s općinskim grbom na lijevoj strani, bliže koplju.

Dan općine obilježava se 6. prosinca, na blagdan sv. Nikole, zaštitnika Barbana i tamošnje župe.

Više ilustracija barbanske umjetničke i kulturno-povijesne baštine s podacima na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano: https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/

http://www.barban.hr/

Slike