Krasna zemljo, Istro mila, najpoznatija istarska pjesma, koju je 1912. u Pazinu skladao Matko Brajša Rašan prema predlošku Iva Cukona (Ivan Zuccon).

U prvoj ju je inačici zapisao za solo glas i glasovir, a prvi ju je put otpjevala Brajšina kći Jelka. Poslije je prerađena za mješoviti zbor i već je desetljećima na repertoaru svih zborova, posebice u Istri. U njoj su skladno stopljeni talijanski glazbeni izraz i hrvatski domoljubni tekst. Odlikuje se slavljenjem radosti života, ljepote prirode i dobrote ljudi, te domoljubljem i optimizmom.

Službenom himnom Istarske županije proglašena je na sjednici njezine skupštine 23.III.2002. Sam je Brajša istarskom himnom smatrao svoju skladbu za muški zbor Predobri Bože, napisanu u Buzetu 1890., a Krasna zemljo bila je himna namijenjena Družbi sv. Ćirila i Metoda za Istru.

Krasna zemljo, Istro mila,
dome roda hrvatskog,
kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim,
sve se diže što je naše,
za rod gori srcem svim.

Slava tebi, Pazin-grade,
koj' nam čuvaš rodni kraj,
divne li ste, oj Livade,
nek' vas mine tuđi sjaj.

Sva se Istra širom budi,
Pula, Buzet, Lošinj, Cres,
svud pomažu dobri ljudi,
nauk žari kano krijes.