Zamȁsk (lokalno i Zumȅsk, tal. Zamasco), naselje u središnjoj Istri, 19 km sjeverozapadno od Pazina (45°20′N; 13°53′E; 411 m nadmorske visine; 50 stanovnika (2021.), u sastavu Grada Pazina.

Smješten je na brežuljku iznad rijeke Butonige, 7 km jugoistočno od Motovuna, odakle se pruža pogled na cijelu središnju Istru.

Stanovnik je Zamȁšćan i Zamošjȁn, stanovnica Zamȁšćanka, Zamašćȃnka i Zamošjȃnka, a pridjev zamȁski i zamašćȃnski.

Stanovnici se bave poljodjelstvom (vinogradarstvo, voćarstvo i povrtlarstvo), a u poljednje vrijeme i turizmom te je dio kuća obnovljen za turistički smještaj, a izgrađene su i nove vile.

Bio je naseljen u prapovijesti (ilirska gradina), no iz antike nema mnogo podataka. Prvi se put spominje 1177., kad je dodijeljen porečkom biskupu. U XV. st. došao je u sastav Pazinske knežije, a u Urbaru 1498. spominje se kao Samaskh. Područje Zamaska često je bilo predmetom spora između pazinskih upravitelja i stanovnika Motovuna, koji su ondje imali posjede.

Nakon rata 1508. (i mira u Wormsu 1523., potvrđena u Trentu 1535.) kroz sredinu Zamaska povučena je granična crta između mletačkog i austrijskog dijela Istre, tako da je i župna crkva podijeljena na dva dijela. Otada se za mletački dio rabi talijanski naziv Zumesco, a za austrijski dio talijanski naziv Zamasco. Prijepori oko granice i zemlje nastavili su se do pada Mletačke Republike, odnosno do ukinuća feudalnih odnosa sredinom XIX. st.

Župna crkva sv. Mihovila arkanđela izgrađena je 1900., ali na mjestu gotičke kapele iz 1178., iz koje potječe i glagoljski natpis iz 1576. na kamenoj kustodiji. Barokna crkva sv. Martina izgrađena je u XII. st. na mjestu romaničke crkve, a temeljito obnovljena 1994. Do 1903. bila je župnom crkvom. Romaničko-gotička crkva sv. Marije Magdalene nalazi se zapadno od Zamaska prema Kaldiru, a potječe iz XIV. st. Na trijumfalnom luku i u apsidi sačuvane su zidne slike, nastale oko 1400. (freske Maiestas Domini i apostoli). U crkvi su ugravirani grafiti iz 1416. i 1436.

Slike