Vrȁnja (lokalno Vrȃnje, tal. Vragna), naselje 5 km jugoistočno od Lupoglava, ispod Učke, u blizini izlaza iz Tunela Učka (45°19′N; 14°9′E; 250 m nadmorske visine); 92 stanovnika (2021.), općina Lupoglav.

Smještena je na zaštićenom položaju podno državne ceste D500, koja iz unutrašnjosti središnje Istre prelazi u nastavku preko Učke županijskom cestom Pazin – Kastav – Rijeka. Gospodarska joj je osnova stočarstvo i poljodjelstvo.

Stanovnik je Vrȁnjac, stanovnica Vrȃnjšćica i Vrȃnjanka, pridjev vrȃnjski.

Prvo naselje bila je utvrda na uskoj izbočenoj stijeni koja je s tri strane okružena provalijama bujičnih potoka što se slijevaju u Vranjsku dragu. Nastala je oko X.–XI. st., a možda i prije. Spominje se 1102. u darovnici Ulrika II. akvilejskom patrijarhu kao castrum Vrana, a do XV. st. utvrda je bila nekoliko puta obnavljana i učvršćivana radi obrane od Osmanlija. Od XVI. st. pripadala je Pazinskoj knežiji, a odigrala je važnu ulogu u Uskočkom ratu. Sjeverno od utvrde izgrađena je u XV. st. župna crkva sv. Petra i Pavla, u kojoj su ostatci zidnih slika, freske kasnogotičkog istarskog majstora nastale oko 1470., te glagoljski grafiti. Crkva je produljena 1697., a u XIX. st. dograđene su bočne kapele. U Drugom svjetskom ratu srušena je, a temeljito je obnovljena 1997. Župa obuhvaća, osim Vranje i njezinih zaselaka (Baričevići, Rušanija, Jadrasi, Sergovija, Tomaškovija, Stara Cesta, Kikovija, Mavrovija, Brci, Slavići i Pikulići), i Brest pod Učkom te Velu i dio Male Učke.

Današnje naselje Vranja nalazi se zapadnije, bliže cesti (Istarska Jozefina, dovršena 1785.) koja je nadomjestila dotadašnju stazu iz središnje Istre preko Učke. U blizini je Vela ili Vranjska draga, geomorfološki spomenik prirode i penjalište.