Klima, prosječno stanje atmosfere nad nekim područjem u određenom razdoblju. Uvjetovana je činjenicom da je Istra kao poluotok s triju strana okružena morem, s udaljavanjem od kojeg sredozemna klima prelazi u umjerenu kontinentalnu. Određuje je položaj u razmjerno toplom pojasu i u području utjecaja zap. zračne cirkulacije.

Sa zapada i sjeverozapada osjeća se utjecaj Atlantika, koji je izvor topline i vlage. Važan je i položaj na sjev. rubu Jadranskoga mora, na prijelazu između Sredozemlja i euroazijske cjeline. Sredozemno i (nešto manje) Jadransko more ublažavaju neugodne utjecaje suhe i vruće sjev. Afrike, jer se topli zrak koji prolazi iznad Sahare (jugo) prelaskom preko mora navlaži. Ta zračna masa uzrokuje u Istri uglavnom blage i vlažne zime, dok su ljeta vruća i sparna. Zimi preko Alpa i Dinarida iznad kontinentalnih dijelova Europe dotječe hladan i suh zrak (bura), koji može znatno sniziti temperaturu i uzrokovati mraz. Utjecaj reljefa najbolje se vidi u brdovitoj Ćićariji od Slavnika do Učke. Zbog veće nadm. vis. tu je temp. niža, a oborina je više nego u nižim dijelovima Istre. Na temp. u Istri utječu kopno, more i nadm. vis. Najniži obalni dio, do nadm. vis. oko 150m, ima prosječnu siječanjsku temp. iznad 4°C, a srpanjsku od 22–24°C. Iz oblika izotermi vidi se da termički utjecaj mora seže dublje u unutrašnjost Istre po dolinama rijeka, a vrlo je ograničen na strmim obalama Liburnijskoga primorja. S porastom nadm. visine u unutrašnjosti Istre prosječne siječanjske temp. snižavaju se na 2–4°C, u najvišim predjelima na sjeveroistoku poluotoka i ispod 2°C. Srpanjske su temp. u unutrašnjosti 20–22°C, u brdovitoj Ćićariji 18–20°C, na najvišim vrhovima i ispod 18°C. Zbog manjeg učinka hlađenja Kvarnerskoga zaljeva u usporedbi s otvorenim morem ispred zapadne Istre, ljetne su temp. u Liburnijskom primorju nešto više nego na zap. istar. obali. Kako se more zagrijava sporije nego kopno, temperaturne su razlike između obalnoga područja i unutrašnjosti manje u proljeće, a veće u jesen. Veće razlike ljeti posljedica su viših jutarnjih temp. na obali, jer more onemogućuje pretjerano hlađenje zraka. Blagotvoran utjecaj mora vidljiv je i pri ekstremnim temp. Najniže izmjerene temp. na obali više su i za 10-ak°C od istoga ekstrema u unutrašnjosti poluotoka: na obali se živa može spustiti i ispod –10°C, a u unutrašnjosti ispod –20°C. Obrnuto je pri najvišim temp., koje su zbog učinka mora u unutrašnjosti nekoliko stupnjeva više (najviše ljetne temp. dosežu 35–40 °C). Prostorni raspored oborina u Istri pod neposrednim je utjecajem reljefa. Veći dio vlažnoga zraka nad Istru dolazi s jugozapada. Zračne se mase sudaraju s reljefnom preprekom između Slavnika i Učke, te zbog podizanja zraka dolazi do kondenzacije i stvaranja oborina. Zato su brdoviti predjeli na sjeveroistoku najkišovitiji. Oni godišnje imaju više od 1500mm oborina, a masiv Učke i iznad 2000mm. Najmanje kiše padne na zap. i sjeverozap. obali. Duž obale od Valture do Novigrada padne od 800 do 900mm, a na obali sjeverozap. Istre od 900 do 1100mm kiše. Iako količina oborina raste od zapada prema istoku Istre, cijeli poluotok ima isti oborinski režim. Najviše oborina padne u jesen (listopad i studeni), a manje je izrazit sekundarni vrhunac na prijelazu proljeća u ljeto. Najmanje je oborina na kraju zime i početku proljeća te ljeti. Unatoč prosječno dobroj vlažnosti Istre, velika varijabilnost oborina može povećati opasnost od suše, koja je najveća na zap. obali, gdje su količine oborina najmanje, a razdoblje vrlo visokih temp. traje i do 3 mjeseca. Zbog manje sposobnosti zadržavanja vlage u tlu, suša je česta i u kraškim predjelima koji imaju više oborina. Snijeg je na obali Istre rijetka pojava, a u unutrašnjosti poluotoka snježni pokrivač ostane nekoliko dana do cijeloga tjedna. Više od 20 dana snijega imaju Slavnik, Učka i najviši vrhovi Ćićarije. Unatoč modifikatorskom utjecaju reljefa na vjetrove, iz podataka je očito da u Istri najčešće pušu vjetrovi iz smjerova sjeveroistoka i istoka (bura) i jugoistoka (jugo). Bura je najčešća zimi, jer je Jadran u to godišnje doba često u području niskoga zračnoga tlaka. Jačina bure ovisi o lokalnim topografskim prilikama, a najveće brzine, čak i veće od 150 km/h, doseže pod sedlima u Dinaridima. U Istri prevladava umjerena bura, koja ne postiže jačinu senjske ili tršćanske. Češće puše anticiklonalna bura, koja donosi vedro i hladno vrijeme. Pri ciklonalnoj (mračnoj, crnoj) buri može obilno kišiti ili sniježiti do morske obale. Jugo je topao i vlažan vjetar, koji se u hladnoj pol. godine često izmjenjuje s burom. Na kopnu ne doseže takve brzine kao bura, a donosi oblačno i kišno vrijeme (ciklonalno jugo). Pri stabilnu i vedru vremenu, posebno ljeti, za obalni je pojas Istre značajna i obalna zračna cirkulacija. Danju s mora puše osvježujući maestral, a noću, kad se kopno ohladi više nego more, obrnuti vjetar – burin. Prema klimatološkim podjelama podneblja, cjelina Istre ima umjereno toplu klimu, iako se najviši predjeli na sjeveroistoku približavaju klimatskim karakteristikama gorskih, odn. borealnih podneblja. Podrobnije se može u Istri razlikovati barem tri tipa podneblja. Obalni pojas između Novigrada i Rapca, koji ima najviše temperature i prima najmanje oborina, ima sredozemnu klimu (Cs po Köppenovoj klimatskoj klasifikaciji). Mediteranski značaj toga dijela Istre pokazuje i zimzelena šuma hrasta crnike (Quercus ilex). Preostali obalni pojas u Liburnijskom primorju na ist. strani poluotoka te područje sjeverno od rijeke Mirne na zap. i sjeverozap. obali ima umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa po Köppenu), a unutrašnjost istar. poluotoka ima inačicu s toplim ljetom (Cfb po Köppenu). Podneblja Cfa i Cfb u Istri razlikuju se od sredozemnoga podneblja ponajprije po nešto većoj vlažnosti i nižim temperaturama, ali imaju još uvijek mnoge sredozemne značajke. Stoga se često taj dio Istre ubraja u umjereno sredozemna, odn. submediteranska podneblja.