Katalinić Jeretov, Rikard, književnik i publicist (Volosko, 8.I.1869. – Split, 29.IX.1954.).

Trgovačku je akademiju završio u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Živio je u Zadru (1891.–97. i 1900.–12.), Opatiji (1912.–15.), Zagrebu (1918.–27.) i Splitu (1928.–54.).

Jedan je od istaknutih sudionika hrvatskoga nacionalnog pokreta u Istri. Nastojeći oko promicanja nacionalnih interesâ razvio je bogatu publicističku, društvenu i gospodarsku djelatnost. U Zadru je 1887. bio supokretač i suurednik lista Lovor, tajnik društva Pučka knjiga te povjerenik za Dalmaciju Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske knjižarnice, bio predsjednik Matice dalmatinske, sudionik u radu Hrvatskoga sokola, te član uprave Hrvatske vjeresijske banke, Jadranske banke i Državne austrijske banke. Surađivao je u talijanskim revijama (Nuova Rassegna iz Firence i dr.). S Viktorom Carom Eminom uređivao je časopis Mladi Hrvat, 1910–14., koji je imao velik utjecaj u učvršćivanju nacionalne svijesti u Istri.

Progonjen od austrougarskih vlasti, kraj I. svjetskog rata dočekao je u bečkom zatočeništvu. Potom je u Zagrebu sudjelovao u uređivanju časopisa L’Adriatico Jugoslavo i u njegovoj redakciji organizirao pomoć istarskim izbjeglicama, a Jugoslavenskoj matici, koja je iz toga nastala, bio je 1922.–27. tajnikom. Surađivao je u Istarskoj riječi i Mladom Istraninu te uređivao prilog za Našu djecu u Novostima. U Splitu je bio tajnik udruge Jadranska straža 1928.–32., predsjednik Jugoslavenske matice i Istre 1931.–41. te urednik lista za mladež Mladi stražar. Zbog antiiredentističkih i antifašističkih stavova pod talijanskom okupacijom bio je interniran na Liparima.

Prvom se pjesmom javio u Našoj slozi 1884., a od 1887., kada je započeo suradnju u zadarskome Novome listu, redovito je književnim prilozima surađivao u mnogobrojnim časopisima i listovima.

Poetski je tradicionalist i tipičan predstavnik hrvatskoga regionalizma, poznat kao pjesnik mora, Istre i Hrvatskoga primorja. Objavio je zbirke pjesama: Pozdrav istarskog Hrvata (1891.), Mrtvoj majci (1894.), Primorkinje (1897.), Zadnje pjesme (1901.) i dr. Zbirke crtica, posebice Crtice iz Istre (1896.), Inje (1902.) te knjiga proze Našim morem i našim krajem (1910.) otkrivaju tradicionalnu realističku tehniku, ali s lirskom notom, koja ih čini bliskima pjesmama u prozi, a ponegdje se pojavljuju i naznake modernističke poetike. U hrvatskoj dječjoj književnosti, poznat kao Barba Rike, omiljenost je postigao pjesmama i crticama: Vesela mladež (1897.), Jedan, dva tri…, veseli smo mi (s. a.), Iz podjarmljenih krajeva (1921., s Lujom Dorčićem i Viktorom Carom Eminom), Pred kraljevim svjetionikom (1935.), Djeci i omladini (1955.) i dr.

Također se služio pseudonimima Veljko Jeretov, Dragan Zoranić, Joja Jatagan, Riko ispod Učke i Frane s Marseća.