Geyer, Ferdinand, graditelj (?, XIX. - ?, XX. st.).

U Puli je 1888. radio na izgradnji palače nadvojvode Karla Stjepana (srušena u Drugom svjetskom ratu). Postao je vodeći puljski graditelj do Prvog svjetskog rata te od 1905. predsjednik direkcije građevinskoga društva (Consorzio fra costruttori edili e maestri muratori).

Rješavao je raznovrsne projektne zadatke: projekt novoga spremnika za plin 1891., nova skladišta za ugljen u sklopu plinare 1894., objekte za K. u. k. Yachtgeschwader (nautički klub) 1895., vojarnu (K. u k. Finanzwach-Kaserne) 1899., prvi projekt zgrade sestara Svetog Srca, ogradu oko prve zgrade mornaričkoga kasina i 1900. restauraciju u Carrarinoj (Circolo).

Projektirao je, gradio ili nadogradio više od trideset vila: vilu Burstyn u Tommasinijevoj 24 (1890.), vilu Schmidt u Budicinovoj 14 (1897.), vilu Lechanowsky (1902.), vilu Leban u Radićevoj 46 (1905.), vilu Trapp u Budicinovoj 11 (1912./13.), verandu vile Horthy u Budicinovoj 13 (1914.) i dr. Višestambene i obiteljske kuće najviše je izvodio u gradskim četvrtima Zaro i Sv. Polikarp: stambenu palaču Jaschi u Dobrilinoj 10 (1898.), zgradu u Radićevoj 20 (1901.), kuću Geyer u Tartinijevoj 20-22 (1901.) te 1904. stambeno-poslovnu zgradu Cuzzi s trgovinom i hladnjačom (Amerikanische Eiskeller), od koje je sačuvano prizemlje, u Istarskoj 36. Na posljednjim projektima dosljednu historicističku primjenu renesansnih oblika (vila Petinelli, Castropola 20, 1911.) zamjenjuje secesijskim rješenjima suzdržane geometrijske dekoracije (stambena kuća u Marulićevoj 14, 1911.; vila Habrusch u Tršćanskoj 34, 1914.).

Radio je i na Brijunima/Brionima: dvije stambene kuće (1906.), vilu, adaptaciju vile Otto (1907.) te reprezentativnu zgradu s kavanom, restauracijom i terasom (1908./09.; poslije srušena).