Vinogradarstvo, grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem vinove loze radi proizvodnje grožđa i njegovih prerađevina te uzgojem drugih vrsta loza.

Temeljem Pravilnika o vinu Republike Hrvatske podregija Istra nalazi se u Vinogradarskoj regiji Primorska Hrvatska. Unutar podregije tri su vinogorja: Zapadno istarsko (područje Buja, Umaga, Novigrada, Poreča, Rovinja i Pule), Centralno istarsko (područje Motovuna, Pazina, Buzeta) i Istočno istarsko (područje Labina i Kastva).

U geografskom pogledu Istra zauzima iznimno povoljan položaj za uzgoj vinove loze, koja je u antičko doba onamo donesena iz Grčke. Snažan razvoj istarskog vinogradarstva započeo je u rimsko doba, o čemu svjedoče zapisi Plinija Starijega i Kasiodora (vinarstvo). Na Rižanskoj skupštini 804. spominjali su se istarski vinogradi. U XIII.st. austrijska je kronika navodila neke istarske sorte grožđa: rebula, grk, teran, malvazija, te danas nepoznate sorte: cipran, pinela i vipavec. Istarski razvod (1275.−1395.) na više je mjesta spominjao vinograde u Istri. Novigradski biskup Giacomo Filippo Tomasini (Tommasini) u svojem je opisu pokrajine Istre 1650. spomenuo čak 15 istarskih sorta grožđa: prošek, muškat, rebulu, refošk, teran, hrvaticu, trebijan, malvaziju i dr.

Prema podatcima iz 1841. u Istri je bilo 16.901 hektara (ha) vinograda, od toga približno 6.029 ha s vinovom lozom kao čistom kulturom, jer se ona tada često uzgajala zajedno s ratarskim kulturama ili maslinama. Iz toga doba potječe zanimljiv primjer uzgoja vinove loze uz stablo klena ili jasena kao živi potporanj. Takav sklop uzgoja u narodu se nazivao lom, a lucnjevi na granama dreca. Najveće promjene u istarskom vinogradarstvu dogodile su se u drugoj polovici XIX. st., kada je zabilježeno najveće povećanje površina pod vinovom lozom. Godine 1841.–80. zasađeni su mnogi novi vinogradi, te ih je 1880. na području današnje Istarske županije bilo na 33.847 ha, ili gotovo trećinu svih tadanjih obradivih poljoprivrednih površina. Ubrzo potom pojavile su se filoksera, pepelnica i peronospora vinove loze, pa je većina vinograda uzgajanih na vlastitu korijenu potpuno propala. Godine 1875. počela je u Poreču djelovati Pokrajinska vinarsko-voćarska stanica (danas Institut za poljoprivredu i turizam Poreč), koja je znatno pridonijela obnovi istarskog vinogradarstva. Zahvaljujući uvođenju američkih vrsta loze, koje su se upotrebljavale kao podloga za vinovu lozu, a koje su bile otporne na filokseru, počela je intenzivna obnova vinograda. Prema podatcima iz 1908. proizvodnja vina dosegnula je rekordnih 566.119 hektolitara (hl). Najviše vinogradarskih površina (oko 90%) tada su zauzimale crne sorte, ponajprije teran, refošk, borgonja i hrvatica.

Početak XX. st. doba je velikih političkih i gospodarskih promjena u svijetu, koje su utjecale i na promjene u vinogradarskoj proizvodnji u Istri. Došlo je do promjene političke vlasti, pa se između dvaju svjetskih ratova, za talijanske uprave, političkom odlukom nametnuo uzgoj pšenice (tzv. battaglia per il grano) na štetu vinove loze. Po svršetku II. svjetskog rata poticao se razvoj društvenog vlasništva i osnivanja velikih poljoprivrednih kombinata. Političkom odlukom porečki je institut privremeno prestao s radom, počela je agrarna reforma, a sudjelovanje obiteljskih gospodarstava u vinogradarskoj proizvodnji bilo je marginalizirano. Nositelji te proizvodnje postali su kombinati, koji su uglavnom proizvodili tzv. industrijska vina. Ponovni razvoj istarskog vinogradarstva započeo je potkraj 1980-ih. Porečki institut ponovno je počeo s radom 1984., a političke prilike u zemlji postale su povoljnije, pa se gospodarskom politikom ponovno poticao razvoj obiteljskih gospodarstava.

Danas su glavni nositelji razvoja vinogradarstva u Istri porečki Institut za poljoprivredu i turizam, u kojem se odvija intenzivan znanstveno-stručni rad na polju vinogradarstva i vinarstva, ali i mnogobrojna obiteljska gospodarstva, koja proizvode vrlo kvalitetna vina. U Istri je 2004. bilo 2.347 ha vinograda, od toga je na 1.513 ha zasađena sorta malvazija istarska bijela. Uzgajaju se i druge autohtone sorte: teran, borgonja, hrvatica, muškat momjanski, muškat ruža porečki, te strane sorte: cabernet sauvignon, merlot, chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, pinot crni, a u manjem opsegu i ostale sorte.

Slike