Jugo, vlažan i topao vjetar koji puše iz jugoistočnog smjera.

Pripada skupini sredozemnih vjetrova iz južnih smjerova (široko ili šilok) koji nastaju od toploga i suhoga tropskog zraka, a prelaskom preko mora obogate se vlagom pa nose oblake i kišu.

Jugo se obično javlja u sklopu ciklonalnih sustava. Češće je u jesenskim i proljetnim mjesecima, a traje nekoliko dana. Puše ravnomjerno, brzinom od 20 do 40 km/h, ali olujno jugo može dosegnuti i 100 km/h. Na sjevernom Jadranu krajnja je sjeverna granica njegova puhanja, ali i tu stvara velike valove koji otežavaju plovidbu. Obično uzrokuje teškoće na niskim obalama sjeveroistočne Italije i visok vodostaj u venecijanskoj laguni. Ponekad nosi sitne čestice pijeska iz pustinjskih oluja sjeverne Afrike, koje se s kišnim kapima, kao »blatna kiša« ili »krvava kiša«, sliježu i u nas.

Anticiklonalno jugo puše kad ciklone prolaze sjevernije od naših krajeva, a izobare su na Sredozemlju pravocrtne. Takav vjetar neugodan je za ljude i prirodu, pa se zove »gnjilo jugo«.