Vid Omišljanin, pisac i iluminator (Omišalj na Krku, XIV. st. – ?, početak XV. st.).

Godine 1396. prepisao je i oslikao za župnu crkvu sv. Bartola u Roču glagoljični časoslov u znanosti, po njemu nazvan Brevijar Vida Omišljanina.

Kodeks se sastoji od 468 pergamentnih listova i pisan je ustavnom glagoljicom. Sadržava samo temporal (čitanja za pojedine nedjelje i blagdane Gospodnje kroz godinu) s dugim biblijskim tekstovima. Po opširnosti tekstova pripada tzv. bazilikalnom tipu rimskoga brevijara. Inicijali su mu oslikani simbolima evanđelista sitnoslikarijama karakterističnim za starije razdoblje (rakovice, đurđice, vrpce oko tijela slova).

Iz njega je Josef (Josip) Vajs objavio nekoliko biblijskih starozavjetnih knjiga tzv. malih proroka, u kojima je očuvana najstarija ćirilometodska predaja prijevoda Biblije (starija od ćiriličnih prijevoda u parimejnicama). Knjigu je potkraj XV. st. ponovno uvezao knjigoveža pop Grgur Kraljić iz Senja, koji je tada boravio u Istri. Na marginama i na kraju kodeksa ima mnogo dragocjenih zapisa iz XV. i XVI. st.

Rukopis je vrijedan spomenik hrvatskog kulturnoga naslijeđa, važan za utvrđivanje predaje starohrvatskog prijevoda Svetoga pisma. Čuva se u austrijskoj Nacionalnoj knjižnici u Beču (oznaka Cod. slav. 3).