Veruda, panorama zaljeva iz zraka, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Neven Lazarević), 2011.

Veruda

Verȗda, ime zaljeva smještena 6 km jugozapadno od središta Pule, otočića na ulazu u zaljev i južne pulske gradske četvrti.

Poluotok južno od te gradske četvrti (1990-ih u području prema zaljevu nastaju i četvrti Nova Veruda i Veruda Porat), koji sa zapadne strane zatvara zaljev Verudu, zove se Verudela (Verudȅla, tal. Verudella).

Na istočnoj obali zaljeva koji je plitak (unutrašnji je dio do 10 m dubine) i jako uvučen u kopno, velika je Tehnomontova turistička luka Marina Veruda. Dužine 1.500 m, ima 18 molova i 630 vezova za brodove do 40 m duljine. Zaštićena je od svih vjetrova i valova, samo je vanjski mol izložen južnom i jugozapadnom vjetru.

U uvali Valsabjon (Pješčana uvala) nastalo je u doba Jugoslavije naselje Pješčana Uvala (Valsabjon, tal. Valsabbion), danas u općini Medulin.

Na zapadnoj obali nalaze se dvije sportske lučice Bunarina i Delfin, popularna okupljališta Puljana, te stara restauracija s lučicom Ribarska koliba (Fišerkite, njem. Fischerhütte, tal. Fiscerchite, službeno Capanna del pescatore), izgrađena krajem XIX. st. Na ulazu u zaljev nalazi se otočić Veruda (među Puljanima poznatiji kao Fratarski otok, tal. Scoglio dei Frati) s najvišom kotom 20 m nadmorske visine, popularno ljetno izletište i kupalište Puljana. Turističko naselje Punta Verudela nedaleko od rta (sa svjetionikom) zatvara poluotok, na kojem su najveći pulski hoteli tvrtke Arena Hospitality Group, nekadašnjega Arenaturista (Histria, Brioni, Park) i turistički apartmani (Verudela, Zlatne stijene).

Cijelo područje bilo je naseljeno već u prapovijesti (neolitičko naselje na rtu Verudeli i oko zaljeva Verude, brončanodobno naselje na otočiću Verudi), a i u antici i srednjem vijeku. U srednjovjekovnim se pisanim vrelima spominje 1360., 1387. i 1455. Na vrhu otočića oko postojeće crkve Blažene Djevice Marije osnovan je 1624. samostan franjevaca opservanata, s vodospremom i grobljem (napušten je u XVIII. st., danas su vidljivi ostatci). Nestručno adaptirana u svjetovne svrhe krajem XX. st., crkva s renesansnim portalom izvorno je gotička građevina, podignuta vjerojatno na mjestu prijašnje ruševne crkve. Već su Mlečani na otoku izgradili utvrdu koja je štitila ulaz u zaljev koji je do XIX. st. služio kao važno alternativno sidrište. U XIX. i XX. st. područje zaljeva i otočića bilo je uključeno u austrougarski obrambeni sustav.

Verudu u svojim Memoarima spominje i znameniti pustolov Giacomo Casanova kao pulsku luku u kojoj je 1743. prenoćio njegov jedrenjak i odakle je otpješačio do grada i "proveo (sam) dva sata u razgledavanju rimskih starina, jer je taj grad bio nekad jedno od središta carstva, no od sve nekadanje veličine vidio (sam) samo jednu ruševnu arenu".

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Boris Baćić, "O dalekoj prošlosti Vinkurana i njegove najbliže okoline", Prilozi o zavičaju, 1980., 2; Ljudevit Anton Maračić, Maleni i veliki, Franjevci konventualci u Istri, Zagreb 2001.

Vezani članci

Pula

Slučajna natuknica

Uljanik