Vergerio, Giovan Battista (lat. Vergerius, Joannes Baptista), pulski biskup (Kopar, oko 1492. – Pula, VI.1548.).

Brat Pietra Paola Vergerija ml. i Aurelija, u čijoj je pratnji ušao u službu pape Klementa VII. Za pulskoga biskupa bio je izabran 15.I.1532., zahvaljujući i zaslugama Aurelija, koji je iste godine umro.

U skladu s pojačanom vjerskom osjetljivosti, koja se tada širila, premda je i sam imao jednu kćer, započeo je reformu svojega klera. Na sinodu 1536. iskazao je neslaganje s konkubinatom, koji je bio raširen među svećenstvom. Istodobno se borio za reformu samostana sv. Teodora u Puli. Redovnice su se požalile mletačkim vlastima, optužujući ga zbog djelovanja za osobne ciljeve, gramzivosti i favoriziranja jedne svoje štićenice, a istraga provedena nakon četrdeset godina pokazala je točnost tih optužaba.

Financijski je pomagao bratu Pietru Paolu, koparskom biskupu u razdoblju kad je bio u teškoćama. Jedan vodnjanski kanonik svjedočio je 1548. o njegovu suglasju s idejama Balda Lupetine. Brat Pietro Paolo ml. kao nuncij imenovao ga je apostolskim palatinskim knezom, pronašavši u njemu istomišljenika u težnjama za dubokom reformom Crkve. Za života je uspio izbjeći izlaganje napadima i prijavama, te ga je brat pokopao u koparskoj katedrali, a njegove je kosti poslije oskvrnuo biskup Antonio Elio.

Brat mu je posmrtno objavio djelo Espositione et parafrasi sopra il salmo CXIX (Basel, 1550.).