- Darinko Munić, Istarska enciklopedija, 2005.
- Objavljeno: 18.2.2009. / Posljednja promjena: 12.10.2023.
- 4462
- 0
Veprinački statut
Veprinački statut (Zakon veprinački iz 1507.), osnovni pravni dokument srednjovjekovne veprinačke općine.
Od druge polovine XII. do kraja XV. st. općina je bila dio kvarnerskog imanja, zajedno s Rijekom, Kastvom, Lovranom, Mošćenicama i Brsečom. Nakon toga do 1773. s kaštelom Mošćenice i gradom Kastvom čini Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju (njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua).
Sačuvani statut druga je redakcija pravnopovijesnog spomenika veprinačkoga kaštela-komuna, prvotno zapisanog u vrijeme feudalnih gospodara von Walsee (Walsee-Enns), koji su na razmeđu XIV. i XV. st. naslijedili gospodu Devinsku i njihovo komunalno uređenje Veprinca. Tu su redakciju potvrdili habsburški nadvojvode, koji su imanje preuzeli nakon 1465.
Statut je izvorno bio napisan čakavskim narječjem hrvatskoga jezika i glagoljicom. Ima samo 43 jezgrovita članka, pa je najkraći srednjovjekovni statut na hrvatskom jeziku. Članci su odraz društvenih i gospodarskih odnosa razvijenoga srednjovjekovlja. Potvrđuju komunalnu autonomiju Veprinca (izbor i dužnosti župana, sudaca, maloga vijeća i vijećnika, satnika, plovana), uređuju odnose vrhovnog feudalca i podložnika komuna (kmetova) i stranaca (gostiju), zatim dužnosti i podavanja Leprinčana (vinska desetina, mlade životinje i žito), kao i paušalna plaćanja u veprinački komun. Određene su kazne i globe za počinjena nedjela te način raspodjele uplaćenih globa vrhovnom feudalnom gospodaru, kapetanu, sucima i tužiteljima.
U povodu 500. obljetnice Veprinačkog statuta Hrvatska pošta izdala je u listopadu 2007. prigodnu markicu.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar