Vabriga, zračna panorama, (snimio Vladimir Bugarin), 2008.

Vabriga

Vȃbriga (tal. Abrega), naselje 1 km jugozapadno od Tara, 6 km sjeverno od Poreča (45°17′N; 13°37′E; 75 m nadmorske visine), 464 stanovnika (2021.), sa susjednim Tarom čini općinu.

Nalazi se na lokalnoj cesti koja od Tara vodi prema moru (uvala Santa Marina), u blizini turističkih zona.

Stanovnik je Vabrižȁn, stanovnica Vabrižȃnka, a pridjev vabrižȃnski.

Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom (masline, vinova loza, žitarice), a danas su uglavnom zaposleni u turizmu i oko njega (turističko naselje Lanterna: hoteli, apartmani, vile, autokampovi, ukupno više od 20.000 mjesta u ljetnoj sezoni). Razvijeno je i iznajmljivanje privatnih apartmana i kuća za odmor.

Područje je bilo naseljeno u rimsko doba brojnim rustičnim vilama, među kojima je najvažnija bila ona na Lorunu (Loron), poluotoku južno od Santa Marine (sjeverno od Červar-Porta). Brojni natpisi carskih robova i oslobođenika iz I. st. govore o postojanju carskog posjeda na tom području. Prvi se put spominje u XIV. st. (Albriga, Abriga, Gabriga), a prije toga područje je pripadalo Taru.

Nakon ratnih zbivanja i epidemija koje su je demografski opustošile, u Vabrigu se 1557. naseljavaju prvi doseljenici iz Dalmacije (u dokumentima navedeni kao Morlaki), u sklopu organizirane kolonizacije koju je Mletačka Republika provodila s izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Godine 1584. nastanjuju se novi doseljenici sa zadarskog područja. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja u okolici, što je doprinijelo širenju naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. dolazi do novog vala naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije, Trevisa i grčke Krete. Krajem XIX. st. jačaju klasne i nacionalne netrpeljivosti uzrokovane zlostavljanjem i izrabljivanjem seljačkog stanovništva, tzv. «šćava». Početkom XX. st. u Vabrigi je otvorena škola na hrvatskom jeziku, jedna od prve četiri na Poreštini.

U Vabrigi je romanička crkva Blažene Djevice Marije iz XIII. st. s četverokutnom apsidom. Na pročelju je zvonik na dvije preslice. U crkvi se nalaze dvije oltarne pale, Majka Božja s djetetom i Polaganje u grob iz 1607., radovi zadarskoga slikara Zorzija Venture.

U obližnjoj luci u uvali Santa Marina uzgajaju se oštrige (kamenice) i pedoći/pedoči (dagnje).

https://tar-vabriga.hr/

https://www.tar-vabriga.com/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Vezani članci

Tar

Slučajna natuknica

Novigrad