Istarski glas, regionalne novine koje su izlazile u Labinu od 26.VII.1996. do 22.II.2002.

U početku su bile podnaslovljene kao informativno-revijalni dvotjednik Istarske županije, od 20.IX.1997. kao informativno-revijalni tjednik, a od 24.III.2000., kada se vraćaju dvotjednom ritmu izlaženja, kao informativno-revijalne novine. Broj stranica (43 cm) redovitih izdanja kretao se od početnih 40 do najviše 64 stranice, no povremeno je padao na 28. Glavna i odgovorna urednica bila je Eleonora Vlačić. Članovi redakcije koja je pokrenula novine bili su još Nenad Čakić, Jasmina Gruičić, Robi Selan, Branko Biočić i Sanja Floričić. Izdavač je bila tvrtka Naši foji d. o. o. iz Labina, koja je iza sebe već imala dvogodišnje iskustvo s lokalnim novinama Naši foji te pet brojeva ženske revije Valentina. Oba su izdanja postala prilozi Istarskoga glasa, a pokrenuti su i novi prilozi: npr. Autoklub, Sport plus, TV plus, humoristični prilog Trululu.

Cilj Istarskoga glasa bio je istodobno na način dnevnih novina i tjednika »kroz objektivno, korektno i istraživačko novinarstvo« obuhvatiti tematski raznovrsna područja. Novinari su pratili aktualne političke događaje u Istri, gospodarstvo, turizam, manjinsku i vjersku problematiku, kulturu, popularnu kulturu, estradu i sport. Za novine su pisali i neki istaknuti istarski intelektualci.

E. Vlačić i N. Čakić pokrenuli su 2011. internetski informativni portal Istarski.hr.