Istarska riječ, tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda, koji je izlazio u Trstu od 11.I.1923. do 10.I.1929.

Ukupno je tiskano 316 brojeva na 4, a prigodno na 6 stranica. Svaki drugi četvrtak objavljivan je prilog Mali Istranin, odnosno Narodni gospodar.

Istarska riječ pojavila se kao rezultat kompromisa sučeljene kršćanske i liberalne struje u sklopu Pododbora za Istru Političkoga društva Edinost, koje su do tada, također u Trstu, imale svoja glasila – Pučki prijatelj i Staru Našu slogu. Kao izdavači bili su naznačeni Stojan Brajša i Ivan Stari do listopada 1923., a od tada do gašenja lista samo I. Stari. Odgovorni urednik bio je Ivan Marija Micheluzzi, ali su uređivačku politiku, usmjerenu vrlo oštro ponajprije protiv asimilatorske fašističke politike, vodili Mirko Vratović te Ante Iveša i Ive Mihovilović. Od 10.VII.1924. do gašenja lista I. Stari bio je izdavač, direktor i odgovorni urednik.

Poput ostaloga hrvatskog i slovenskog tiska, Istarska riječ je od prve godine izlaženja bila na udaru fašističkog režima: slijedom dekreta o obveznoj dvojezičnosti od 25.X.1923. izlazila je istodobno na hrvatskom i talijanskom, s Vratovićevim uvodnikom Dies irae... Nakon intervencije Josipa Wilfana kod vlasti u Rimu, dekret o dvojezičnosti je povučen. Kako je posebnim dekretom od 26.II.1928. određeno da novine mogu uređivati samo članovi fašističkog novinarskog sindikata, početkom 1929. ugašene su sve slovenske i hrvatske novine, pa tako i Istarska riječ.

Uredništvo Istarske riječi bilo je 1923.–28. izdavač istarskih narodnih kalendara Jurina i Franina, 1924. Istarskih narodnih pjesama, 1928. pripovijesti Ernesta Radetića Kad se užge mlada krv i dr. poučnih publikacija, priređenih u tiskari Edinosti u Trstu.

Istarska riječ dostupna je u digitaliziranom obliku na Istarske novine online, http://www.ino.com.hr/digitalizirana-gradja/info/istarskarijec.