Štefanić, Vjekoslav, filolog, arheograf i istraživač glagoljice (Draga Bašćanska na Krku, 25.IV.1900. – Zagreb, 24.II.1975.).

Rođen je na području gdje je glagoljica stoljećima bila u upotrebi. Nakon završetka studija u Zagrebu (slavistika, romanistika) počeo je istraživati knjige krčkih glagoljaša, zatim benediktinske samostane na Krku i u svezi s tim Bašćansku ploču pa stare rukopise. Radio je u Arhivu JAZU 1962.–67. te potom bio ravnatelj Staroslavenskog instituta.

Njegovi Glagoljski rukopisi otoka Krka (1960.) i Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije (I., 1969.; II., 1970.) odlična su pomagala za poznavanje hrvatske glagoljske knjige i glagoljaške kulture u Hrvatskoj, napose na kvarnerskim otocima i u Istri. Zavičajnom se književnošću bavio i u monografiji Narodne pjesme otoka Krka (1944.). Autor je radova o ćirilometodskoj misiji i glagoljskoj paleografiji, te (sa suradnicima) hrestomatije Hrvatska srednjovjekovna književnost (PSHK, 1, 1969.).