Sorbar, povijesni naziv područja između Momjana i Marušića, na Bujštini; brdovito flišno područje (oko 300 m nadmorske visine) s nekoliko manjih zaselaka (Črnci, Mikorići, Jurini, Šaini, Trkusi, Paliski).

Stanovnici raštrkanih naselja bave se tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, maslina).

Sorbar se prvi put spominje u XIII. st., kada iz ruku novigradskih biskupa prelazi u posjed gospodara Momjana te nešto poslije pod nazivom Villa Servaria u dokumentu iz 1310. Potonji vlasnici toga feuda bili su Mlečani (od 1535.), zatim koparski plemić T. Lugnani (od 1585.) i grofovi Sabini u XVII. st., koji su ga ubrzo opet prodali Veneciji.

Na rubnim područjima Sorbara, uglavnom na uzvisinama, nekoliko je crkava. Crkva sv. Nikole na istoimenom brežuljku danas je potpuno razrušena. U njoj su među ostalim bile pohranjene relikvije sv. Rufa, koje su 1567. prenesene u Momjan. Crkva sv. Petra (XII. st.) jednobrodna je, s upisanom polukružnom apsidom; u unutrašnjosti su očuvani dijelovi zidnih slika u apsidi (prizor Krista u mandorli sa simbolima evanđelista ispod kojega su prikazani apostoli) s kraja XIV. st. Pokraj crkve sv. Lucije na groblju kraj Marušića, nastale pregradnjom starije crkve posvećene sv. Sebastijanu (1781.), otkriveni su ostatci ukopa iz doba ranoga Carstva.