Slavenska cesta (lat. Via Sclava, Via Sclavonica, Via Sclabonica, Callis Sclabonica), pov. naziv niza putova, cestâ koje se prvi put spominju u listini iz 1030., a poslije pod navedenim nazivima do 1258., kada se naziva i Callis de Pisino.

Topografiju mogućih pravaca cesta što su iz Poreča vodile u Pazin proučio je A. Šonje. On je držao kako je tijekom ranoga sr. vijeka tamo već bilo naseljenih Slavena, a S. Antoljak da je cesta bila smjerokaz kojim su Avaroslaveni prodirali u Istru. Kako je to u srednjovj. pisanim vrelima bio uobičajeni naziv za putne pravce u dijelovima Istre gdje su Hrvati bili naseljeni, predmnijeva se i postojanje Slavenske ceste na Puljštini, iako to nije sasvim sigurno jer nema sličnih topografskih studija, a ni vrela nisu tako izdašna. I sam Kandler dovodi je u pitanje, premda postoje znakovi da se puljska S. c. jednim od svojih smjerova doticala Pićna, a negdje na tom području spajala se sa srednjovj. cestom što je iz Poreča preko Pazina dolazila u to mjesto, odakle je prelazila (ili obilazila) Učku. O Slavenskoj cesti u Istri pisali su mnogi autori (P. Kandler, Carlo De Franceschi, L. Morteani, De Franceschi, B. Benussi, L. Kirac, P. Skok i dr.).