Centurijacija (prema lat. centurio: stotnija) ili limitacija (lat. limitatio: ograničenje), antička tehnika katastarske premjere poljoprivrednog zemljišta na pravilne pravokutne ili kvadratne čestice, radi podjele zemlje kolonistima pri osnivanju novih naseobina (kolonija).

Tragovi se centurijacije i danas prepoznaju na katastarskim i topografskim mapama i snimcima iz zraka, ali i u krajoliku ondje gdje međe, putovi i ceste slijede tu katastarsku mrežu.

Osnovni modul te premjere bio je najčešće četvorina stranice od 2400 stopa, tj. 710 m (centuria), u kojoj je bilo stotinu malih pačetvorina stranice od 240 stopa, tj. 71 m (heredium).

Ostatci centurijacije prepoznatljivi su na katastru i u krajoliku u južnoj i zapadnoj Istri, gdje je ta podjela zemljišta bila u funkciji poljoprivrede rimskih kolonija u Puli i Poreču (Pola, Parentium). Centurijacija puljske kolonije pokrivala je veći dio južne Istre (osim možda područja Barbana i Savičente), a ona porečke kolonije veći dio agera, tj. od Lima do rijeke Mirne, i od mora gotovo do Baderne i Sutlovreča (Sv. Lovreč).

Tragove centurijacije u suvremeno doba otkrio je Pietro Kandler, a potom John Bradford, Mate Suić, Venceslao Krizmanich, Enver Imamović i Raymond Chevallier.