Carevinsko vijeće (njem. Reichsrat).

1. Savjetodavno tijelo Habsburške Monarhije utemeljeno carskim patentom 3.XII.1851. Oživljeno je preustrojem države na temelju Listopadske diplome 1860. kada postaje zakonodavno tijelo za cijelu Monarhiju. Veljačkim patentom 1861. preuređuje se u sabor, uglavnom savjetodavne naravi, sastavljen od Velikaškoga, tj. Gornjega doma (njem. Herrenhaus), u koji su ulazili nadvojvode, biskupi i osobe što ih je imenovao car, i od Zastupničkoga, tj. Donjega doma (njem. Abgeordnetenhaus), čiji su zastupnici birani na zemaljskim saborima. Zbog tada nametnute centralizacije i smanjenja ovlasti zemaljskih sabora u korist Carevinskoga vijeća Mađari, Hrvati, Česi i Talijani odbijaju slati zastupnike na sjednice (u Istarskom saboru talijanska većina pod vodstvom Antonija Madonizze glasuje »nessuno«, tzv. Dieta del Nessuno) pa je Veljački patent dokinut 1865.

2. Zajednički dvodomni sabor zemalja Cislajtanije (austrijskoga dijela dualističke Austro-Ugarske Monarhije), koji je djelovao 1867.–1918. U radu njegova Zastupničkoga doma sudjelovali su, među 15 krunskih zemalja, Trst, Gradiška, Gorica, Istra i Dalmacija. Prvotno se taj dom sastojao od zastupnika biranih u zemaljskim saborima (2 iz Istre). Od 1873. birali su ih izbornici pojedinih zemalja raspoređeni u četirima kurijama – gradovi, trgovačke komore, veleposjedi i seoske općine – s vrlo visokim imovnim cenzusom; od 1896. uvedena je peta, opća izborna kurija i snižen imovni cenzus. Reformom iz 1907. ukinute su kurije i imovni cenzus, te je ostala podjela na gradske i seoske izborne kotare po općem pravu glasa (tada je taj dom imao 516 članova, od toga 6 iz Istre). Istarski zastupnici bili su: Juraj Dobrila 1867., Dinko Vitezić od 1873. i Matko Laginja od 1891. – svaki u tri saziva, Vjekoslav Spinčić od 1891. u četiri saziva, Pier Antonio Gambini 1897., Felice Bennati od 1897. u tri saziva, Matko Mandić 1907. i dr. Na Vijeću se od prijedloga važnih za Istru prihvatio npr. onaj o gradnji željezničke pruge Divača–Pula (veza Beč–Pula).