Ferluga, Kiljan (Kilijan), učitelj, prosvjetni, društveni, kulturni i politički radnik (Plavje, 18.IX.1919. – Milje, 20.VI.1996.).

Otac Josip bio je kovač, a majka Marija, rođ. Brajnik, domaćica.

U osnovnu školu krenuo je 1926. u rodnom mjestu, tada u Italiji, ali je obitelj pred fašizmom prebjegla u Jugoslaviju te je osnovno školovanje nastavio u Brezovici kod Ljubljane (1929./30.), a završio 1932. u Crikvenici. Potom je realnu gimnaziju pohađao u Krku 1932.-40.

Godine 1940. bio je nadglednik na gradilištu hidroelektrane u Triblju u Vinodolu. U Drugom svjetskom ratu bio je od početka 1942. u talijanskoj vojsci te od svibnja 1943. službuje pri zapovjedništvu željezničkog prijevoza u Beogradu. Nakon kapitulacije Italije ostaje u Srbiji i do kolovoza 1944. je u Belanovici u Šumadiji, gdje priprema učenike za završne ispite. Narodnooslobodilačkom pokretu priključio se 1944. te je u Beogradu, nakon njegova oslobođenja u listopadu iste godine, kratko djelovao u kulturnom društvu Slavija-Autokomanda. Potom u Jugoslavenskoj armiji, do kolovoza 1946., obavlja razne aktivnosti: bio je blagajnik bataljuna, prevoditelj pri albanskoj misiji, voditelj tečajeva za nepismene i pjevač u zboru.

Vrativši se u rodni kraj, zaposlio se 1947. kao službenik u poduzeću Vino iz Kopra. Početkom 1950-ih okreće se prosvjeti te je 1952. završio učiteljsku školu u Trstu. Radio je od 1952. do 1967. kao učitelj u osnovnoj školi u Korošcima (Santa Barbara) u Miljskim brdima, potom u Dolini 1967.-73. Od 1973. do 1976. je tajnik školskog nadzorništva u tršćanskoj četvrti Sv. Jakov (San Giacomo), pa didaktičkog ravnateljstva u istoj četvrti do 1978. Do umirovljenja 1980. radio je kao službenik u školskoj upravi u Trstu.

Bio je društveno i politički aktivan. Godine 1953. je među osnivačima učiteljskog društva Sloga koje se kasnije pridružilo Sindikatu slovenskih škola u Trstu (osnovanom 1956.). Bio je član Komunističke partije Italije te od 1956. pune 33 godine općinski vijećnik u Miljama, posebno angažiran na pitanjima slovenske nacionalne zajednice. Na radijskoj postaji Trst A imao je 1954. emisiju o Korošcima „Pod farnim zvonom Svete Barbare“, članak „Miljski Slovenci“ objavio je 1963. Jadranskom koledaru, a o djelovanju Slovenaca u Miljama i okolici na društveno-kulturnom i političkom planu pisao je članke i eseje u više listova, govorio u radijskim emisijama i držao predavanja. Objavio je 1978. popis zavičajnih prezimena na tršćanskom području, a 1987. prikupio podatke o djelovanju slovenskih pjevačkih zborova na širem miljskom području te ih sljedeće godine dopunio novim podacima i ilustracijama.

Bio je 1975. među utemeljiteljima Društva Slovenaca miljske općine (DSMO) te njegov predsjednik do 1990. Pokrenuo je osnivanje miljskog pjevačkog zbora Jadran (1977.), u kojem je i pjevao, te tamošnje zadruge Vesna (1986.).

Za zasluge u kulturno-političkom djelovanju Slovenaca dobio je 1979. Plaketu borbe i rada Slovenskog kulturno-gospodarskog saveza iz Trsta, talijansko Ministarstvo prosvjete dodijelilo mu je zlatnu medalju za doprinos osnovnom školstvu, a za dugogodišnju aktivnost u organizaciji kulturnog života Slovenaca Savez kulturnih organizacija Slovenije dodijelio mu je 1992. Medalju slobode sa zlatnim listom te, sljedeće godine, priznanje za životno djelo.

Od 2009. DSMO nosi njegovo ime, a od 2016. i odjel za mlade miljske gradske knjižnice „Edoardo Guglia“.

Posmrtno mu je 2001. u Miljama objavljena knjiga uspomena Med svojimi in tujimi ljudmi (priredio njegov sin Samo Ferluga).

Slike