Gaus, Petar Antun (Pietro Antonio), pićanski biskup (Rijeka, [kršten] 9.I.1646. – Pićan, 22.IV.1716.).

Rođen je u riječkoj plemićkoj obitelji kao najstariji sin Marka Antuna i Sidonije. Imao je dva mlađa brata i šest sestara.

Najizglednije se školovao kod isusovaca u rodnome gradu, da bi potom nastavio studije do akademskog stupnja doktora teologije.

Bio je župnik u Bolzanu, a potom od 1679. župnik u Rijeci. Tu je iste godine postao kanonik, natpop te od 1683. arhiđakon i vanjski vikar pulskog biskupa za Riječki arhiđakonat. Za pićanskog biskupa izabran je 1691., a od pape je potvrđen 9.III.1693.

Redovito je izvještavao Svetu stolicu o stanju na području Pićanske biskupije te je obavljao dužnost pastoralnih vizitacija. Kao pićanski biskup podijelio je svete redove preko stotinu kandidata. Prihodi same biskupije, koja je tijekom njegova upravljanja brojala od oko 4.000 pa do 6.000 duša, bili su toliko mali da je s njima mogao preživjeti svega tri mjeseca. Zbog bolesti dobio je 1713. koadjutora Jurja Franju Ksaverskog Marottija.

Naročito je bio vezan za nećaka Ksavera Andriju Gausa kojem je omogućio prestižno školovanje u Padovi, a i oporučno mu je ostavio zamjetan imetak. Kao glavnu nasljednicu, a zapravo osobu zaduženu da podijeli u nabožne svrhe velik dio imovine, odredio je svoju sestru Viktoriju Tudorović. Njegova povezanost s Rijekom ogleda se i u tome što su tamo bile smještene sve njegove nekretnine.

Biskup Gaus je bio osoba izrazite pobožnosti i empatije. Oporučno je naručio nekoliko tisuća misa za spas vlastite duše, duša drugih osoba te je ostavio novac za pomoć siromasima. Sahranjen je ispred glavnog oltara pićanske katedrale u biskupskoj grobnici u kojoj je, prema pisanju pićanskog kroničara i župnika Ivana Antuna Težaka, njegov leš pronađen 1811. u neraspadnutom stanju.