Ivezić, Stjepan, prosvjetni djelatnik i publicist (Petrinja, 10.XII.1900. - Pula, 2.VII.1967.).

Na Visokoj učiteljskoj školi u Zagrebu 1925. diplomirao za učitelja fizike i kemije.

Kao predavač, metodičar i ravnatelj službovao je diljem Savske banovine, mahom u građanskim školama. Promičući i popularizirajući znanost surađivao je u periodici. Između Prvog i Drugog svjetskog rata objavio je knjige: Kemijski pokusi (s Mijom Filajdićem, 1933.), Tesla ponos naše nacije (1936.) i Znameniti fizičari (1938.).

Od 1941. do 1943. radi u požeškoj gimnaziji. Tijekom Drugog svjetskog rata iz domobranstva je prešao u partizane te vodio školu za buduće učitelje, među kojima je bilo i Istrana. Kao prvi ravnatelj Prve gimnazije u Osijeku 1945. pokrenuo je Školske novine. S Jankom Herakom objavio je novo izdanje Kemijskih pokusa (1946.).

U Novu Gradišku premješten je 1948., a na vlastiti zahtjev 1951. u Pulu, gdje je isprva radio u gimnaziji „Branko Semelić“ te od 1952. do umirovljenja 1959. u Mornaričkoj strojarskoj školi. Sudjelovao je u osnivanju Društva Naša djeca, izviđačke organizacije, Narodne tehnike, Društva izumitelja, Narodnog sveučilišta i drugih organizacija. Sa suprugom Ljubicom Ivezić i suradnicima bio je pokretač časopisa Istarski borac i Istarski mozaik.

U Puli i Zagrebu tiskana su mu stručna djela: Eksplozivi (1950.), skripta Kemija i Fizikalni rječnik (1959.), Nobel i nobelovci (1965.), Leksikon nobelovaca, 1901.-1964. (1965.) i Farmakološki rječnik (1967.).