Zol, Giovanni, antifašist, partizanski zapovjednik (Pessincjàne/Pescincanna, Vile di Flum/Fiume Veneto, 13.III.1908. - Male Mune, 7.ili.11?XI.1943.).

Rođen u radničkoj obitelji, otac Antonio, majka Luigia rođ. Morello. U potrazi za poslom obitelj se 1912. seli u tada austrougarski Trst, ali su već 1915., ulaskom Italije u Prvi svjetski rat protiv Austro-Ugarske, prisiljeni izbjeći natrag u Italiju, u Pordenone. Nakon rata obitelj se vraća u sada talijanski Trst. Giovanni postaje građevinski radnik i već kao mladić ulazi u ilegalnu komunističku organizaciju u Trstu suprotstavljajući se rastućem fašizmu. Godine 1929./30. služi vojni rok u talijanskoj vojsci i otpušten je s činom desetnika (caporale maggiore). Zbog antifašističke aktivnosti uhićen je 12.IX.1936. i osuđen na pet godina robije koje je proveo u zatvorima na Tremitima i Kalabriji. Nakon pada i povrede kralježnice liječen je u Valdoltri.

Pušten je 1941. kada se vraća u Trst i nastavlja ilegalno antifašističko djelovanje povezavši se s jednom slovenskom ćelijom. Ponovo je uhićen 10. ili 11.II.1943. i zatvoren u tršćanski Coroneo iz kojeg je pušten dan po kapitulaciji Italije u rujnu 1943. S Natalom Kolaričem odlazi u Istru i u suradnji s narodnooslobodilačkim pokretom (NOP) osniva 12.IX. bataljun Trst (Battaglione Trieste) u kojem su pretežno borci iz Trsta i Milja. Drugi bataljun osniva 26.IX.1943. i tako nastaje 14. brigada narodnooslobodilačke voijske Garibaldi Trieste (Brigata partigiana Trieste) kojoj postaje zapovjednikom. Brigada s 400-tinjak boraca djeluje u goričkom kraju i u Istri, a njemački okupatori na ukupnu partizansku aktivnost odgovaraju tzv. Rommelovom ofenzivom (Operacija Wolkenbruch) u kojoj je i Zolova postrojba pretrpjela velike gubitke.

Prilikom pokušaja premještanja iz Istre prema tržičkom (monfalkonskom) krasu Zolovu su postrojbu zaskočile njemačke trupe na području Malih Muna gdje je poginuo (vjerojatno 11.XI., prema svjedočenjima suboraca koje je prikupio Giacomo Scotti, ali Primorski slovenski biografski leksikon i ANPI, talijansko nacionalno udruženje partizana, kao datum pogibije navode 7.XI.). Njemu u čast suborci su jedan polovicom studenoga 1943. obnovljeni bataljun tršćanskih boraca nazvali njegovim imenom (3 battaglione "Giovanni Zol"). Na mjestu Zolove pogibije 35 godina kasnije, 5.XI.1978., podignuto mu je spomen-obilježje.

Njegova pisma obitelji tijekom zatočeništva 1936.-1939. i 1943., uključujući i ona koja su zaplijenile fašističke vlasti, objavljena su 2001. u zbirci Giovanni Zol, Lettere dal confino koju je priredio fiumanski proučavatelj lokalne povijesti Agostino Rosset, a 2012. dopunjeno izdanje Giovanni Zol, Lettere dal carcere uredili su A. Rosset i novinar, publicist Giorgio Rizzo. Izdavač je općina Fiume Veneto u čijem središtu jedna ulica nosi Zolovo ime.

Godine 1994. predsjednik Talijanske Republike posmrtno ga je odlikovao Brončanom medaljom za ratne zasluge u partizanima.