Riedl, Pavao (Paulus), drvorezbar i kipar (?, 1725. - nakon 1776.).

Pavlinskomu redu pristupio je kao brat laik 1753. Podrijetlom iz alpske ili podalpske regije, Riedl je u Istru i Hrvatsko primorje došao kao zreo kipar, donoseći tradiciju baroknoga kiparstva srednje Europe. Djelovao je 1746.-76.

Najstarijim njegovim djelom smatra se oltar Ivana Krstitelja iz nekadašnje crkve sv. Nikole u Senju (od 1790. u župnoj crkvi u Puntu, na Krku). U senjskoj su katedrali očuvani dijelovi oltara Majke Božje od Sedam Žalosti (1754.).

Najveći poznati dio opusa ostvario je nakon 1755. opremajući crkvu i samostan u Svetom Petru u Šumi. Sa svojom radionicom izradio je pet oltara: glavni - sv. Petra i Pavla (1755.) te bočne: Majke Božje od Krunice (1759.), Sv. križa (1763.), Nevine dječice (1766.) i sv. Pavla Pustinjaka (1772.), zatim propovjedaonicu i kućište orgulja te kamene kipove na pročelju crkve.

Posljednje mu je djelo glavni oltar u bivšoj pavlinskoj crkvi Uznesenja Marijina u Crikvenici, iz 1776.

Poput svoga suvremenika i suradnika u opremanju crkve u Sv. Petru u Šumi, pavlinskoga slikara Leopolda Keckheisena, ostvario je velik i ujednačen opus, koji se uz stilski tradicionalizam odlikuje dekorativnošću i vještinom zanatske izvedbe.

*više ilustracija i podataka o radovima Pavla Riedla u Istri na stranicama Istarska kulturna baština - Patrimonio culturale istriano, https://www.ppmi.hr/hr/patrimonio/katalog-predmeta/