Rižana, rijeka u Koparskim brdima duga oko 14 km. Porječje joj obuhvaća 202 km², od čega se 120 km² nalazi na kraškom terenu, a ostatak na flišnim brežuljcima nadmorske visine do 500 m. Podzemno je povezana s brkinskim ponornicama te ponorima u Gračiškoj i Smokavskoj vali. 

Izvire na sjeveroistočnom rubu vapnenaste ljuske pod selom Bezovicom, iz više međusobno povezanih izvora. Najveći je Zvroček, snage 0,2-30m³/s, koji je 1935. iskorišten za vodovodni sustav Acquedotto Istriano (danas Rižanski vodovod). Rižana ima 6 lijevih i 12 desnih bujičnih pritoka te sredozemni kišni riječni režim s najvećim protokom zimi, a najmanjim ljeti. Prosječni protok iznosi 4,4m³/s, a najveći 55m³/s. Usprkos malim količinama vode, Rižana je uz ušće u Koparskom zaljevu oko Sermina, na nekad reguliranu i plovnu dijelu, nasula veliku naplavnu ravnicu. Na rijeci je u prošlosti radilo više od 30 vodenica; ostalo je 11 jaraka koji se koriste za dva ribogojilišta, natapanje i odvod otpadnih voda. Stanovništvo se bavilo i ribolovom (jegulje). Zbog iskorištavanja (vodovod, natapanje, industrija, vatrogastvo) danas se u sušnim mjesecima ekološkim mjerama mora održavati minimalni protok vode. Rižana je izložena onečišćenju iz zaleđa (poljoprivredne površine, ceste, željeznica). Voda izvorišta svrstana je 1995. po kvaliteti u 2. razred, a nizvodno od Dekana zbog otpadnih voda rijeka postaje gotovo mrtva (4. razred). Posljednjih se godina zbog ulaganja u zaštitu stanje popravlja. U antici su Rižanu nazivali Formio(tada je kratko bila granica Italije), potom Rusan; između Dekana i Sermina presijecala ju je Flavijevska cesta, a tu je bilo i naselje Rizianum, gdje je 804. održana Rižanska skupština. U srednjem vijeku i poslije u Bertokima je bila smještena župa Rižan (Pieve di Risano). Na desnoj strani srednjeg toka leži istoimeni zaselak Rižana.