Katastar Franje I, poznatiji pod nazivom Franciskanski katastar (tal. Catasto Franceschino), nastaje na istarskom poluotoku u razdoblju od 1818. do 1840.

S jedne strane predstavlja prvu pravu katastarsku izmjeru Poluotoka, dok se s druge strane može smatrati početkom organiziranog statističkog praćenja ekonomskih, demografskih i infrastrukturnih pokazatelja na tlu Istre. Franciskanski katastar je prva, službena, sveobuhvatna mjernička i statistička evidencija zemljišta cjelokupne Istre, nastala kao plod djelovanja državne službe.

Franciskanski je katastar nastao u sklopu širokih reformi koje su se provodile u zemljama pod vlašću austrijske krune nakon Napoleonova pada. Budući da je početkom XIX. st. Austrijsko Carstvo bilo prvenstveno ruralna država, glavni su porezni prihodi državne blagajne pritjecali iz oporezivanja zemlje i poljoprivrednih prinosa. Stoga je bilo neophodno sastaviti čim precizniji popis svega zemljišta te pri tome prikupiti i sve ostale podatke važne za utvrđivanje poreznih osnovica. Upravo u tu svrhu carskim aktima - Instrukcijom od 18.VIII.1817. i Patentom od 23.XII.1817. određen je početak izrade sveobuhvatnog katastra Monarhije.

Prvo su na terenu postavljene triangulacijske točke prvoga reda (zatvarale su trokute preko dominantnih točaka: Krim kraj Ljubljane, Nanos, Slavnik, Snježnik, Učka itd.). Prosječna duljina stranice trokuta iznosila je gotovo 35 kilometara. Zatim su postavljene triangulacijske točke drugog reda (stranica trokuta oko 15 kilometara) te konačno, triangulacijska mreža trećeg i četvrtog reda (zvonici i ostale dominantne kote u prostoru). Kartografski je segment za Istru dovršen u razdoblju 1818.-1822. dok je cjelokupni katastar Istre sastavljen 1840. Komparacija tih podataka s razdobljima kartografske izmjere u ostalim hrvatskim krajevima Monarhije (Dalmacija 1823.-1838., Hrvatska i Slavonija 1851.-1877.) pokazuje da je Istra prvi potpuno premjereni prostor današnje Republike Hrvatske.

Sam katastar Franje I. sastoji se od dva segmenta. Kartografski je materijal sistematiziran u Seriji karata (Mape catastali). Kartografski prikazi terena organizirani su po katastarskim općinama, karte su izrađene u mjerilu 1 : 2880 (jedan bečki palac na karti predstavlja 40 bečkih hvati u prirodi), dok se za prikaz naseljenih mjesta koristilo i dvostruko mjerilo 1 : 1440. Zbog tako krupnog mjerila svaka je katastarska općina prikazana na više listova. Katastarske su općine u pravilu odgovarale području mletačke seoske zajednice (vicinia) te su se najčešće poklapale s granicama jedne župe (hrv. naziv komun, spominje se u Istarskom razvodu). Takvo je određivanje granica katastarskih općina na terenu ponekad dovelo do zanimljivih situacija. Primjer je Zamask. Budući da je tamo davna granica između mletačkih i austrijskih posjeda prolazila sredinom mjesta, stvarajući dvije umjetne seoske općine, prilikom izrade katastra se ta praksa nastavila pa je Zamask ostao podijeljen na dvije katastarske općine - Zamasco i Zumesco. Ta se neobična katastarska podjela zadržala do današnjih dana. Općenito, uspoređujući današnji katastar s Franciskanskim katastrom lako se uviđa da su se brojne granice između katastarskih općina održale, štoviše, i danas je moguće na terenu pronaći kunfine, oznake međa i razgraničenja iz doba Monarhije.

Drugi segment Franciskanskog katastra predstavlja Serija katastarskih elaborata (Elaborati catastali), a sastoji se od opširne tipske dokumentacije za svaku katastarsku općinu koja je izrađena između 1818. i 1840. Tu temeljnu dokumentaciju sačinjavaju: detaljni opisi granica svake katastarske općine (descrizione confini), upisnici poljoprivrednih i građevinskih čestica (protocolli particelle fondi ed edifici con fogli intercalari), upisnici nepodijeljenih dobara, popisi vlasnika katastarskih čestica (elenco alfabetico dei proprietari dei fondi ed edifici), procjembeni operati (operati d'estimo), reklamacije (reclami). Serija katastarskih elaborata pokazuje da su se svi navedeni podaci najčešće prikupljali putem tipskih obrazaca, formulara i upitnika.

Katastar Franje I. danas predstavlja prvorazredni povijesni izvor. Njegovim proučavanjem znanstvenici stječu spoznaje o brojnim aspektima života Istre na početku XIX. st. Broj stanovnika, izgrađenost, gospodarstvo, klima, stupanj urbanizacije, prinosi sa zemlje, sve su to podaci koje je za istarsko područje moguće analizirati upravo zahvaljujući sačuvanim kartama i elaboratima.

Franciskanski je katastar pohranjen u Državnom arhivu u Trstu, a uvid je dostupan i putem mrežnih stranica Arhiva (https://a4view.archiviodistatotrieste.it/patrimonio/0a59bb73-6c6b-4012-a00e-76aa32334ef9/serie-mappe-del-catasto-franceschino). Godine 2000. Hrvatski državni arhiv u Zagrebu i Državni arhiv u Pazinu (DAPA) pokrenuli su projekt skeniranja Franciskanskog katastra tako da se dio gradiva može u digitaliziranom obliku dobiti na uvid u čitaonici DAPA-e.

* Rad je nastao u sklopu natječaja "Srednjoškolci kreiraju Istrapediju - 200. godišnjica od rođenja Jurja Dobrile i 100. godišnjica skladanje himne Krasna zemljo"

Slike