Grobljanska Crkva sv. Flora romanička je jednobrodna građevina s istaknutom polukružnom apsidom, pregrađena potkraj XVII.st. Apsida je oslikana trima slojevima fresaka: najstariji je romanički, a najmlađi s kraja XV.st.

Iz crkve je drveni rezbareni barokni oltar s gotičkim kipom sv. Flora (u crkvi sv. Foške) i dvama zvonima: jedno je 1484. izlio Antonius de Locadali, drugo 1578. majstor Santino de Regis iz Milana. Jedini ukras pročelja Crkve sv. Flora je barokna preslica s isklesanom glavicom i volutama rastvorenog zabata. Freske su sačuvane samo u apsidi. U dnu je niz apostola, a iznad njih hibridna scena Krista u slavi i Deisisa. Krista u mandorli nose četiri anđela. S lijeve strane stoji Bogorodica okrenuta prema Kristu, a s desne u biskupskom ornatu sv. Flor. Svi likovi gledaju u pravcu posjetitelja, osim Krista, čiji se pogled u stranu gubi u daljini. Desnicom drži knjigu na čijoj lijevoj strani piše latinska fraza iz Vulgate, Ivanovog evanđelja, koju je uputio Farizejima: Ja sam svjetlost svijeta, onaj koji dođe za mnom ne ide u tminama, a na desnoj sam početak Ivanovog evanđelja: U početku bijaše riječ.

U.