Zgrada Strojarske škole početkom XX. stoljeća (nakon nadogradnje)

zgrada Društvenog centra Rojc u Puli

Zgrada Društvenog centra Rojc najveća je zgrada u Puli.

Tlocrtne je površine 16 739 m2, a vanjsko dvorište proteže na čak 29 180 m2. Južno krilo ima četiri, a sjeverno pet etaža.

Izgrađena je na južnom obronku brda Zaro krajem XIX. st. za smještaj Strojarske škole austrougarske ratne mornarice (K. u. k. Maschinenschule, koja je do tada djelovala unutar Arsenala), a konačan oblik s pridodanim katom i novosagrađenim sjevernim, za još dva kata višim krilom, dobiva prije 1912. Današnje parkiralište ispred zgrade zvalo se najprije Vježbalište (Exerzierplatz), a pod Italijom Trg Thaona de Revela (Piazza Thaon de Revel).

Poslije Prvog svjetskog rata nove su talijanske vlasti zgradu nastavile koristiti u vojne svrhe i podijelile je u dva dijela. Veći dio nazvan je Vojarna Princ od Pijemonta“ (Caserma Principe di Piemonte) i služio je kao smještaj pitomaca mornaričke škole Kraljevskog pomorskog posadnog korpusa (Corpo reale equipaggi marittimi, CREM), koja je djelovala unutar Arsenala. Manji dio, s ulazom s na današnje Ulice Ljudevita Gaja, služio je kao vojarna i obrazovno sjedište kopnene Financijske straže (Guardia di Finanza).

U jednome trenutku, kada su krajem 1943. Pulu zaposjeli njemački vojnici, u zgradu je smješteno nekoliko tisuća zarobljenih talijanskih vojnika kojima je bila nametnuta odluka hoće li se nastaviti boriti na strani Hitlera ili biti deportirani na rad u Njemačku. Tijekom 1944. i 1945. oštećena je savezničkim bombardiranjima.

Tijekom prvih godina jugoslavenske vlasti (1947.-53.) u zgradi je bio smješten Željeznički tehnikum, srednja stručna škola nastala objedinjavanjem željezničkih škola u Nišu, Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Subotici, čime je u ispražnjeni grad dovedeno nekoliko tisuća mladića i djevojaka iz čitave tadašnje države. Tada je zgrada i obnovljena te dobiva novi, skromniji vanjski izgled (bez originalne ornamentike oštećene u bombardiranjima).

Odlaskom Željezničkog tehnikuma 1953. objekt se vraća vojnoj namjeni i postaje vojarna s Mornaričko-tehničkom podoficirskom školom za pitomce Jugoslavenske ratne mornarice. Tada je kao vojarna dobio ime po narodnom heroju Karlu Rojcu.

Škola je 1976. preseljena u Split, a zgrada je nastavila djelovati kao vojarna s Mornaričkim nastavnim centrom za obuku vojnika-mornara. a zgrada je nastavila djelovati kao kasarna s mnogim sadržajima.

U Domovinskom ratu su, u procesu povlačenja JNA iz Pule i Istre, njezini predstavnici 4.XI.1991. predali zgradu čelnicima Skupštine općine Pule.

Od 1992. pa do kraja srpnja 1997. Rojc su nastanjivale humanitarne organizacije, koje su skrbile o stradalnicima Domovinskog rata, te hrvatski prognanici i izbjeglice, njih preko 600, koji su potom premješteni u Varaždin i u izbjeglički centar Kamenjak u Puli.

U razdoblju između 1996. i 1998. zgrada je bila prazna, što je rezultiralo dodatnim devastiranjem objekta, no 1998. Grad je ustupio Rojc članovima raznih pulskih udruga. Prvi stanari postali su članovi Saveza kulturno-umjetničkih društava grada Pule, kazališta Dr. Inat i Puhačkog orkestra, kojima su se ubrzo pridružili Suncokret, Monteparadiso, Zelena Istra, razne udruge nacionalnih zajednica i drugi.

Sve udruge su uredile i opremile svoje radne prostore. Zajednički prostor uređivao se zajedničkim radnim akcijama. Od 2006. intenzivno se kreće puniti sjeverno krilo Rojca te 2007. Ministarstvo obrane odustaje od zgrade kao neperspektivnog objekta za potrebe obrane i vlasništvo prepušta Gradu Puli. O Društvenom centru Rojc snimljen je 2005. dokumentarni film Nebo nad Rojcom Ivana Zidara.

Trenutno (2024.) u Rojcu djeluje 106 udruga civilnog društva iz djelatnosti kulture i sporta, psihosocijalne skrbi i zdravstva, djece i mladih, zaštite okoliša, nacionalnih manjina te tehničke kulture.

Hodnici Rojca nalikuju velikoj galeriji jer je više od 4000 četvornih metara oslikano u sklopu projekta Krojcberg. U Rojcu se nalaze produkcijski prostori (ateljei, glazbena i filmska studija, zanatske radionice…), prostori za probe, sportsko-rekreacijski, uredski, prezentacijski, radioničko-konferencijski, klupski, skladišni, servisni i ugostiteljski prostori te Radio Rojc.

Veliki broj umjetnika i raznih grupa koristi ove prostore za svoje aktivnosti. Rojc godišnje proizvodi“ stotine aktivnosti, radionica, koncerata, sedam festivala. U prosjeku više od tisuću posjetitelja dnevno prolazi zgradom koja svakodnevno od sedam sati ujutro do ponoći nudi brojne programe i aktivnosti.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Železnički tehnikum u Puli. Knjiga sećanja, osmislila i priredila Vera Knežević, Beograd 2011.;

Ivan Jelen, „Sjećanja na Željeznički tehnikum u Puli“, Franina i Jurina 2016., 2015., 60-63;

Dunja Ivičić, Povijest kulturno-društvenog centra Karlo Rojc“ u Puli, Završni rad, Pula 2016.;

Darko Dukovski, Vedran Dukovski, Dario Matika, Istra u Domovinskom ratu 1991. – 1995, Pula 2018.;

David Orlović, Rojc - priča o zgradi i gradu: Nekad vojarna, danas društveni centar“, portal glasistre.hr, 5. 3. 2022.;

Attilio Krizmanić, Prostorni razvitak Pule 1813. – 1918., Graditeljsko nasljeđe Pule 1813. – 1918., knjiga I., Pula 2023., 120.

https://www.pula.hr/hr/vodici/za-gradanstvo/drustveni-centar-rojc/, pristupljeno 18. 10. 2024.;

https://rojcnet.pula.org/o-nama/, pristupljeno 18. 10. 2024.