Krȋnga (tal. Corridico), naselje južno od Tinjana (45°11′N; 13°50′E; 303 m nadmorske visine); 324 stanovnika (2021.); na lokalnoj cesti Tinjan – Radetići, općina Tinjan; nalazi se na rubu Limske drage.

Stanovnik je Krȉžanac, stanovnica Krȉžanka, a pridjev krȉžanski.

Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, žitarice, voće i povrće) te stočarstvom, u novije vrijeme i ruralnim turizmom i iznajmljivanjem kuća za odmor.

Naselje je nastalo na gradini iz željeznoga doba, a područje je bilo nastanjeno i u rimsko doba (arheološki lokaliteti na brdu Korona i Podkorona; na širem području pronađeno više ulomaka natpisa i nadgrobnih spomenika te brončana figurica Venus Anadyomene). Od 1012. u posjedu je akvilejskoga patrijarha i poslije porečkoga biskupa. Spominje se 1102. kao Curitico. Od kraja XII. st. je pod Pazinskom knežijom.

Na gradskom je trgu cisterna (šterna) s dva grla bunara iz 1882. Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je na mjestu starije; jednobrodna je, s dva para plitkih kapela i sakristijom. Na pročelju su u nišama kipovi sv. Petra i Pavla i Blažene Djevice Marije. Crkva sv. Ane na groblju jednobrodno je zdanje iz 1558. s preslicom na pročelju. Crkve sv. Antuna opata i sv. Katarine su iz XVI. st., a kalvarija ispred mjesta iz 1876.

U Kringi je rođen svećenik, politički aktivist i publicist Božo Milanović, a tu je pokopan svećenik Josip Vidau, koji je oživio spravljanje biske.

U novije je vrijeme Kringa poznata i po legendi o štrigunu Juri Grandu, koju je potkraj XVII. st. prvi zabilježio i objavio polihistor i putopisac Johann Weichard Valvasor.

Slike