Vrsȃr (tal. Orsera), naselje, luka s marinom na središnjem dijelu zapadne obale Istre, 9 km južno od Poreča, 3 km sjeverno od Lima (Limski zaljev/kanal) (45°9’N; 13°38’E); 1535 stanovnika (2021.), općinsko središte.

Vrsar je smješten na brežuljku pokraj morske obale, na istočnoj obali istoimenog zaljeva koji štiti otočić Sv. Juraj. Od stare jezgre na brežuljku (54 m nadmorske visine) naselje se posljednjih desetljeća proširilo oko cijeloga zaljeva, pa i prema otočiću Koversada (turističko naselje), Sv. Martinu i Valkaneli (Park skulptura Dušana Džamonje).

Nalazi se pokraj križanja županijske prometnice Vrsar – Funtana – Poreč i spojne ceste Vrsar – Flengi – Gradina prema državnoj cesti Buje – Pula (D21) i zapadnom kraku Istarskog ipsilona (autocesta A9). Kraj Vrsara je i sportska zračna luka. U sjevernom dijelu gradske luke je Marina Vrsar sa 180 vezova uz čvrsti gat, betonsku obalu i plutajuće pontone.

Stanovnik je Vrsarȁn, stanovnica Vrsarȃnka, a pridjev vrsarȃnski i vrsȃrski.

Glavna gospodarska djelatnost je turizam i ugostiteljstvo, od kojega živi većina stanovnika, U Vrsaru i okolici smještajne kapacitete imaju tri najveće istarske (i hrvatske) turističke kompanije Riviera Valamar, Plava laguna i Maistra (kao sljednica ranije Anite). Turizam prate trgovina i malo poduzetništvo. Gospodarski su važni povrtlarstvo, vinogradarstvo i maslinarstvo u okolici, te ribolov, a nekoć se izvozio ukrasni kamen (kamenolom Montraker u kome je danas Međunarodna ljetna studentska kiparska škola) i proizvodila sol.

Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine), te u rimsko doba (ostatci građevina, natpisa i lukobrana). U kasnoj antici naziva se Ursaria, arheološki nalazi svjedoče o kršćanskoj zajednici u IV.–V. st.

Tijekom srednjovjekovlja izgradnja se koncentrira na brežuljku uokolo kaštela porečkih biskupa, koji su ovdje imali ljetnu rezidenciju. Kaštel je bio najprije od drva, u XIII. st. za biskupa Otona temeljito je obnovljen u kamenu. Drugi je put obnovljen početkom XVII. st. (biskup Alessandro Adelasio), ali su strukture iz sredine XIII. st. dobro sačuvane. Kaštel je imao središnju trokatnu palaču s dvorištem i bunarom te kruništem na vrhu, okruženu zidinama što su na uglovima imale četiri kule. Oko kaštela oblikovalo se naselje unutar zidina na gradinskoj osnovi, koje je u XVI. st. dobilo renesansno obličje (sačuvano na zapadnoj strani starog dijela naselja).

Župna crkva sv. Martina sagrađena je 1935. na mjestu ranije, koja je bila obnovljena 1854. Novi zvonik visine 40 m izgrađen je 1991. Stara župna crkva s romaničkim zvonikom slijepih arkada (XI. st.) nalazila se uz mala vrata na mjestu barokne crkve sv. Antuna. Kraj sjevernih gradskih vrata je crkva sv. Foške, suzaštitnice Vrsara, sa sakralnom zbirkom čiji materijal potječe iz Funtane i Vrsara. Sv. Marija od Mora u luci nalazi se na području najstarije crkve iz IV.–VI. st. Na otoku Sv. Juraj ostatci su dvoapsidalne predromaničke crkve sv. Jurja u kojoj je pronađen ulomak pleterne skulpture.

Uz osnovnu školu i dječji vrtić u Vrsaru djeluje i područni odjel porečke Umjetničke škole te Znanstveno-edukacijski centar (ZEC) Kontija.

Općina Vrsar-Orsera nastala je područnim preustrojstvom Hrvatske 1993., obuhvaćajući tada i Funtanu, koja je 2006. postala zasebnom općinom, a iste je godine vrsarskoj općini pripojeno osam naselja iz općine Sv. Lovreč (Pazenatički).

Općinsko područje proteže se cijelom sjevernom stranom Lima, a granice mu se poklapaju s onima katastarskih općina Vrsar, Lim i Gradina. Površina općine je 37,7 km2, a broji 1923 stanovnika (2021.). Duž zapadne općinske obale više je otočića i hridi: Figarolica, Lakal, Salamon, Cavata, Galiner, Sv. Juraj, Longa, Galopon, Koversada, Orlandin, Gusti školj i Tuf, s time da potonja dva u svojem obuhvatu navodi i općina Funtana. Na području općine je i poseban rezervat šumske vegetacije Kontija, površine 65 hektara.

Na području općine devet je naselja: Vrsar-Orsera te Bȅgi (31 stanovnik, 2021.; stanovnik je Bȅg i Bȅgar, stanovnica Bȅgarica, pridjev bȅgarski), Brãlići (i Brȃlići; 23; stanovnik Bralićȁn i Brȃlićan, stanovnica Bralićȃnka i Brȃlićka, pridjev bralićȃnski i brȃlićki), Delíći (i Delȉći; 21; stanovnik Delíćar i Delȉć, stanovnica Delíćarka i Delȉćka, pridjev delíćarski i delȉćki), Flengi (149), Gradina (44), Kloštar (41), Kontešȉći (4; stanovnik Kontȅšić, stanovnica Kontešȉćka i Kontȅšićka, pridjev kontȅšićki i kontešȉćki) i Marȁsi (75; stanovnik Marȁsar i Marȁs, stanovnica Marȁsarka i Marȁska, pridjev marȁsarski i marȁski). Potonjih osam naselja, sva iz ranijeg obuhvata sutlovrečke općine, objedinjeno je u mjesni odbor Gradina te u župu sv. Andrije apostola.

Općinski grb povijesni je grb Vrsara: u ovalnom štitu plavoga polja, na zelenom brijegu u sredini je stablo smeđega debla, grana i korijena, zelene krošnje s deset crvenih plodova, pratnji dva uspravljena medvjeda smeđe dlake i crvenih jezika, prednjim šapama oslonjena na deblo. Zastava je plave boje, položena, s grbom u sredini oivičenim zlatnim (žutim) rubom.

Dan općine slavi se 11. studenog, na Martinju, blagdan sv. Martina biskupa, zaštitnika vrsarske župe (suzaštitnica je sv. Foška).

http://www.vrsar.hr/

http://infovrsar.com/

Slike