Julijska Venecija (tal. Venezia Giulia) talijanski je zemljopisni i upravni naziv za područje od Jadranskoga mora do Julijskih Alpa, kojim prolazi rijeka Soča, uključujući kraške visoravni i istarski poluotok.

U hrvatskom i slovenskom jeziku uobičajena mu je istoznačnica termin Julijska krajina (smatra se da ga je u upotrebu uveo slovenski političar Josip Wilfan), ali se danas rabi samo kao povijesni pojam.

Naziv je predložio lingvist Graziadio Isaia Ascoli u članku „Le Venezie“ u milanskom tjedniku L'Alleanza 23.VIII.1863., objavljenom i u časopisu Museo di famiglia, a proširio se širenjem Kraljevine Italije (osnovane 1861.) do Udinske pokrajine (1866.). Istovremeno je skovao i nazive Tridentska (Tridentinska) Venecija (Venezia Tridentina) za Južni Tirol (jer je iredentistima bio neprihvatljiv izvorni naziv) i Venezia Euganea (zvana i Venezia propria, Prava Venecija) za područje nekadašnje Mletačke Republike na Apeninskom poluotoku (koje se u njezino doba nazivalo Kopnom, Terraferma), današnju regiju Veneto s Furlanijom, a tri je nova naziva objedinio također novim zajedničkim imenom Tri Venecije (Tre Venezie ili Triveneto). U povijesnoj pozadini naziva Julijska Venecija je činjenica da su Rimljani za Julijevaca (gens Julia) svojoj vlasti podvrgnuli prostor južno od Julijskih Alpa te pozivanje na stare mletačke istočnojadranske posjede (premda Mletačka Republika nije vladala ni Posočjem ni Tršćanskim krasom, čak ni cijelom Istrom), čime se naglašavalo zanimanje Kraljevine Italije za to područje (iredentizam) koje dotad nije imalo zajednički naziv jer nikada nije ni činilo jednu političku ili makar zemljopisnu cjelinu.

Do 1918. naziv nije imao nikakve zemljopisne ni upravne vrijednosti, a rabio se samo u nacionalističkim polemikama i iredentističkim posezanjima u uskim talijanskim kulturnim i političkim krugovima. Vrijednost i uporaba naziva promijenila se poslije 1918., nakon što je Kraljevina Italija, koja je iz I. svjetskog rata izašla kao pobjednica, zauzela dotadašnje Austrijsko primorje. Pripajanjem Italiji naziv je primijenjen na područje Austrijskoga primorja, osim otoka Krka, ali uključujući nekoliko mjesta u Kranjskoj (Idrija, Postojna, Ilirska Bistrica), a od 1924. i Rijeku. Unatoč očitom političkom značenju, kojemu je namjera bila naglasiti talijanstvo višejezičnoga područja (hrvatski, talijanski, slovenski, furlanski, u prošlosti i njemački i dr.), naziv je isprva zadržao samo zemljopisni karakter.

Talijanska upravna podjela temeljila se na pokrajinama (province) te su na području stečenom 1918. s vremenom utemeljene pokrajine Trst, Pula (ili Istarska), Zadar, Rijeka (od 1924.) i Gorica (od 1927.), dok se izraz Julijska Venecija i Zadar koristio u skupljanju statističkih podataka (popisi stanovništva, istraživanja iseljavanja), označujući pritom jedno od zemljopisnih područja (compartimenti) Kraljevine Italije. Tek se od 1927., kad je utemeljena pokrajina Gorica, odvojena od Furlanije, čvrsto oblikovala Julijska Venecija (u koju je uključen i Zadar), površine 8.878 km2, s 978.942 stanovnika (1931.).

U II. svjetskom ratu, nakon njemačkog zauzimanja 1943. područje od Udina do Ljubljane, Rijeke i Pule uključeno je u Operativno područje Jadransko primorje. Već od rujna 1943. slovenski narodnooslobodilački pokret upotrebljavao je naziv Slovensko primorje, kojim je označavao područja što ih je namjeravao priključiti Sloveniji, bez određivanja zemljopisne granice. Istodobno je hrvatski Narodnooslobodilački odbor za Istru spominjao „hrvatsku Istru“, koja se protezala do Dragonje. Poslije rata, odredbama Pariškoga mirovnog ugovora (1947.) Julijska Venecija podijeljena je između Italije, Jugoslavije i Slobodnog Teritorija Trsta (STT). U vrijeme političke borbe za pripajanje Istre i Slovenskoga primorja s Trstom Jugoslaviji, jugoslavenska je strana nerijetko rabila naziv Julijska krajina u označavanju spornoga područja jednim imenom, ali se naziv prestao zamjetnije upotrebljavati već nakon potpisivanja Pariškoga mirovnog ugovora. Londonskim memorandumom (1954.), koji je STT podijelio između Italije i Jugoslavije, naziv Julijska Venecija preuzela je Republika Italija za pokrajine Goricu i Trst (678 km2), ali s točno određenom upravnom ulogom, zahvaljujući statutu Autonomne regije Furlanija i Julijska Venecija (tal. Friuli – Venezia Giulia), osnovane 31.I.1963. ustavnim zakonom br. 1.