Janeš, Želimir, kipar i medaljer (Sisak, 12.XII.1916. – Zagreb, 23.I.1996.).

Nakon što je 1941. završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Frane Kršinića, a sitnu plastiku učio kod Ive Kerdića, usavršavao se kod Ivana Meštrovića (1941.–42.) i Antuna Augustinčića (1945.–46.). Bio je suradnik Majstorske radionice Frana Kršinića. Od 1956. bio je nastavnik u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a 1961.–87. profesor kiparstva na Akademiji. Od 1977. bio je član suradnik HAZU, a od 1991. njezin redoviti član.

Najviše se bavio sitnom plastikom i medaljerstvom, koje je osuvremenio u strukturalnom i oblikovnom smislu. Glagoljicom kao likovnim fenomenom bavio se od 1969., od medalje svetom Ćirilu. S Josipom Bratulićem autor je kiparskoga kulturološkog kompleksa spomenika Aleja glagoljaša između Roča i Huma (1977.–85.). Likovno je osmislio niz od deset kamenih i ambijentalnih spomenika, a posebno mjesto u njegovu opusu ima jedanaesto obilježje, brončana Vrata Huma s dvanaest medaljona »kalendarija« (mjeseci). Izradio je medalje za veći broj znamenitih Istrana: Matije Vlačića, Jurja Dobrile, Slavka Zlatića, Zvane Črnje, Branka Fučića i Josipa Bratulića, kao i medalje na spomen Istarskom razvodu.