Svȅti Pȅtar u Šȕmi (tal. San Pietro in Selve), naselje iznad Limske drage (45°11′N; 13°52′E; 320 m nadmorske visine); 1051 stanovnik (2021.), između Pazina i Kanfanara, sjedište istoimene općine.

Sastoji se od skupine raštrkanih zaselaka koji nose imena po prezimenima: Grgani, Bezjaki, Dolinci, Gljuščići, Slavčići, Videti, Pickini, Kristani te udaljeniji Tomažini, Dolčani, Grčeti, Kranjci.

Središte je naselja na raskrižju cesta za Tinjan, Pazin, Žminj, Kanfanar i Kringu, a nešto istočnije prolazi željeznička pruga Pula – Divača.

Stanovnik je Supȅtarac, stanovnica Supȅtarka, a pridjev supȅtarski.

Stanovnici mahom rade u okolnim većim naseljima (Pazin, Žminj, Kanfanar) i u lokalnom obrtništvu, a ranije i u tamošnjim pogonima Purisa d. d. Tradicijsko poljodjelstvo osnova je kućanskoga gospodarstva (vinova loza, žitarice, povrtlarske kulture), s nešto sitnoga stočarstva. U posljednje se vrijeme razvija ruralni turizam.

Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine) i antici, a u VII.–VIII. st. naselili su ga Hrvati.

Naselje je dobilo ime po samostanu koji su benediktinci osnovali u XII. st. (prema jednom izvoru 1134.); potom su ga preuzeli pavlini 1459./60. i držali do 1782., kada je crkva pretvorena u župnu, a samostanski sklop prešao u privatne ruke (pavlinski samostan u Sv. Petru u Šumi). Pavlini se u samostan vraćaju tek 1993., kada započinje njegova suvremena obnova.

Od XII. st. porečki je biskup imao feudalna prava nad područjem i kaštelom, koji više ne postoji. Do XIV. st. oko njih su se sporili akvilejski patrijarh i pazinski knezovi, a poslije toga su do kraja XVIII. st. zemljišna prava pripadala samostanu.

U razdoblju XV.–XVIII. st. pavlini su samostan temeljito preuredili; od benediktinske gradnje sačuvana je skladna arkatura romaničkoga klaustra (gusti niz stupića s kapitelima od dvaju glatkih listova nosi srpaste lukove), koja je prigodom pregradnje klaustra dospjela na prvi kat, iznad renesansnih lukova. Sadašnja crkva i samostanske zgrade okupljene oko klaustra nastaju potkraj XVII. i u XVIII. st. Crkva je posvećena 1755.; pročelje je tipološki srodno pročeljima pavlinskih crkava u Lepoglavi i Remetama; zvonik (na mjestu romaničkoga) ima renesansna obilježja. Drvorezbarena oprema crkve stilska je cjelina nastala 1755.–72., a djelo je pavlinske radionice koju je vodio kipar Pavao Riedl. Uz drvene kipove na oltarima njegovo su djelo i pet kamenih kipova na pročelju. Oltarne pale slikao je pavlin Leopold Keckheisen. Dvije kapele oblijepljene su kožnatim urešenim tapetama (Venecija, XVIII. st.). Orgulje su rad Johanna Georga Eisla (Ljubljana, oko 1770.).

Crkva sv. Roka izgrađena je 1735.; sada je grobljanska, a bila je župna crkva do 1783. Križnog je tlocrta, nadsvođena u zoni svetišta, a svi krovovi pokriveni su škriljama (najveći očuvani krov od škrilja u Istri).

Od 2013. u Svetom Petru u Šumi održava se međunarodni gastronomski sajam S klobasicom (čit.: klobasȉcom) u Europu.

Općina Sveti Petar u Šumi smještena je u središnjoj Istri, istočno od Limske drage, nasuprot Križanštine. Površinom je jedna od najmanjih u Istarskoj županiji, prostire se na svega 14,3 km2, a broji 1051 stanovnika. Broj općinskog stanovništva poklapa se s onim naselja Sveti Petar u Šumi s obzirom na to da je ono jedino statističko naselje u općini, a sastoji se od 27 sela i zaselaka: Banovci, Bejzaki, Dajčići, Dolčani, Dolinci, Dragovanci, Glavica, Gljušćići, Grčeti, Grgani, Hlombari, Jopi, Jukini, Juršići, Kranjci, Kristani, Kučevari, Macukini, Pamići, Pickini, Plac, Slavčići, Teža, Tomažini, Turčinovići, Videti i Vošljak.

Općinski grb starofrancuski je štit tamnoplave boje, sa zlatnim (žutim) pletenim obručem, u kojemu su dijagonalno ukrštena dva zlatna (žuta) ključa. Zastava je uspravno pravokutna, narančaste boje, s općinskim grbom u donjem dijelu i polukružnim nazivom općine u žutoj boji.

Dan općine obilježava se 29. lipnja, na blagdan apostola sv. Petra i Pavla.

http://www.svpetarusumi.hr/

Slike