Jakovčić, Ivan (Nino), političar, poduzetnik (Poreč, 15.XI.1957.).

Osnovnu i srednju ekonomsku školu pohađao je u rodnom gradu, a 1976. upisao se na Fakultet za vanjsku trgovinu (danas Ekonomski fakultet) Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirao 1980. Od 1981. do 1986. radio je u pazinskom poduzeću Pazinka na poslovima izvoza i marketinga, a 1987. odlazi u Austriju te se počinje baviti privatnim poduzetništvom što nastavlja i 1989. po povratku u Hrvatsku.

U politiku se ozbiljnije uključuje 1991. kada je, 7.VII., izabran za predsjednika Istarskog demokratskog sabora (IDS). Za predsjednika te stranke biran je neprekidno na svim izbornim saborima, sve do veljače 2014., kada se povlači s čelne pozicije i biva izabran za počasnog predsjednika.

Profesionalnu političku karijeru počinje 1992. kada je kao kandidat IDS-a izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske. Za saborskoga zastupnika biran je i 1995. te 2000., ali potonji mandat stavlja u mirovanje jer IDS participira u novoj vladajućoj koaliciji predvođenoj Socijaldemokratskom partijom (SDP), a Jakovčić u vladi premijera Ivice Račana postaje prvi ministar europskih integracija. Nakon izlaska IDS-a iz vlade 2001., podnosi ostavku i kandidira se za župana Istarske županije. Pobjeđuje, a nove mandate župana osvaja 2005. te 2009., na prvim neposrednim izborima. U Skupštinu Istarske županije biran je 1993., 1997., 2001., 2005., 2013., 2017. i 2021.

Od kraja 1990-ih obnaša niz dužnosti u evropskim organizacijama, bio je 1998.-2000. predsjednik dvaju odbora u Skupštini europskih regija (SER) u kojoj je u dva mandata, 2003.-07., zamjenik predsjednika. U Jadranskoj euroregiji bio je 2006. njezin prvi privremeni predsjednik, potom 2007.-11. predsjednik, a od 2008. počasni član njezinog predsjedništva. Za člana Skupštine lokalnih i regionalnih vlasti Euro-Mediterana izabran je 2010. Bio je 2012.-13. član izaslanstva promatrača hrvatskih lokalnih i regionalnih vlasti u Odboru regija Europske unije.

Istekom trećeg mandata istarskoga župana, 2013., povlači se iz aktivne izvršne vlasti. Još prije kraja mandata ponovo se okreće poduzetništvu/konzaltingu te je u suradnji s Jamnicom 2012. kreirao bezalkoholno piće Ginetu, a 2013. sa svojom nezavisnom listom sudjeluje na prvim izborima hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu. Nije uspio osvojiti mandat, ali već sljedeće godine, 2014., na redovnim izborima izabran je za europarlamentarca na listi tzv. Kukuriku koalicije koju je predvodio SDP. U Europskom parlamentu bio je član nekoliko odbora i vrlo aktivni zastupnik. Od ponovne kandidature za eurozastupnika odustao je zbog negativnih odjeka njegovog paralelnog obnašanja dužnosti izvršnog direktora u jednoj tvrtki hrvatskog tajkuna Danka Končara, koji je bio zainteresiran za kupnju pulskog Uljanika.

Tijekom dugogodišnje profesionalne političke karijere Jakovčić je imao niz pozitivnih i uspješnih inicijativa, počevši od aktivne potpore istarskom vinarstvu i maslinarstvu, kao i očuvanju proizvodnje autohtonih poljoprivrednih proizvoda i razvoju ruralnih krajeva Istre, pa do pokretanja projekta Istarske enciklopedije, potom i Istrapedije, ali uz njegovo se ime vezuje i nekoliko afera. Tako je bez natječaja od Općine Grožnjan u drugoj polovici 1990-ih kupio dio sela Sveti Jure (Sv. Juraj, San Giorgio), što je kasnije sud poništio, pa je kupoprodaja ponovljena na javnom natječaju; u istom je selu bio bespravni graditelj, pa mu je bespravno izgrađeni podrum srušen; u Poreču je od Grada početkom 2000-ih kupio tavanski prostor u kući u kojoj je imao stan, ali ga gotovo dvije godine nije platio, što je nadležno državno povjerenstvo ocijenilo sukobom interesa jer je iskoristio svoju političku poziciju.

Jakovčić je dobitnik više značajnih priznanja i odlikovanja. Godine 2002. odlikovan je titulom komendatora Reda zvijezde talijanske solidarnosti (Commendatore dell'Ordine della Stella della Solidarietà Italiana, danas Ordine della Stella d'Italia), a 2006. i najvišim stupnjem toga reda - Visoki časnik (Grande Ufficiale). Odlikovan je i 2010. hrvatskim Redom Ante Starčevića te Velikim zlatnim odličjem sa zvijezdom za zasluge za Republiku Austriju (Großes Goldenes Ehrenzeichen mit dem Stern für Verdienste um die Republik Österreich, 1. Klasse). Dobitnik je priznanja Autonomne Pokrajine Vojvodine za toleranciju (2008.), nagrade „Fulvio Tomizza“ tršćanskog Lions cluba za poštovanje vrijednosti multikulturnog društva i ljudskih prava (2013.), a među inim Savez kuhara mediteranskih i europskih zemalja dodijelio mu je 2009. počasnu titulu Viteza kuharstva.

Jedan je od važnih promotora vinske kulture u Istri i priznati sommelier.

Istaknuto mjesto ima i u hrvatskom golfu. Godine 2009. izabran je za predsjednika netom osnovane Hrvatske golf udruge, ponovno je biran 2013. te 2015., tada po novim nazivom udruženja - Hrvatski golf savez (od 2023. Golf savez Hrvatske), a istekom mandata 2017. imenovan je njegovim počasnim predsjednikom.

Osim hrvatskim, aktivno se, u govoru i pismu, služi talijanskim, njemačkim, francuskim i engleskim jezikom.

O svojem djelovanju u Europskom parlamentu objavio je 2019. knjigu Parfait! (fr. savršeno).

U mirovini se angažirao i u uzgoju i promociji istarskog crvenog češnjaka (istrijanski crljeni česan).

Slike