Lehár, Franz (Ferenc), skladatelj i dirigent (Komárno, Slovačka [tada u Mađarskoj], 30.IV.1870. – Bad Ischl, Austrija, 24.X.1948.).
Odgojem i osjećajem Mađar, studirao je na praškom konzervatoriju violinu i glazbenu teoriju, te privatno učio kompoziciju (Zdeněk Fibich).
Godine 1888.–90. bio je kazališnim violinistom u Barmenu i Elberfeldu (Wuppertal). Potom je, pod utjecajem oca, vojnoga glazbenika, prvo bio dirigentom vojnoga orkestra 25. pješačke pukovnije u Lučencu (Slovačka), 1894.–96. Mornaričkoga orkestra u Puli, zatim pješačkoga orkestra u Trstu, Budimpešti i Beču.
Vojnu je službu napustio 1902., i već je te godine dirigirao u Beču na ljetnim priredbama u Prateru, zatim u kazališnoj kući Theater an der Wien. Potom se sasvim posvetio skladanju, a dirigirao je samo na premijernim izvedbama svojih djela.
Stvarao je orkestralna djela (2 koncerta za violinu, simfonijske pjesme, koračnice, valcere i dr.), komorne skladbe, solo popijevke, 3 opere (Rodrigo, 1893., Kukuschka, 1896., Garabonciás, 1943.) i 26 opereta. Za boravka u Puli skladao je brojna djela kraćeg opsega, među kojima valcer Le belle Polesane, kasnije poznatiji pod nazivima Klänge aus Pola i Adria Walzer, ciklus solo pjesamaWeidmannsliebe (Lovčeva ljubav) te operu Kukuška. Program što ga je sastavljao za koncerte Mornaričkoga orkestra redovito je počinjao koračnicama, potom se izvodila vedra glazba iz opereta i popularnih opera, među kojima je izvedena i fantazija iz opere Nozze istrianeAntonija Smareglie (skladana 1895.). U Beču je postigao velik uspjeh operetama Die lustige Witwe (1905.), Der Graf von Luxemburg (1909.), Zigeunerliebe (1910.), Das Land des Lächelns (1929.) i dr.
Obilježio je novo razdoblje bečke operete, u koju je uveo karakterističnu instrumentaciju, pjevne melodije s prizvucima talijanske, španjolske ili slavenske glazbe, valcere, pariški cancan i neke satirične elemente.
Slike
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar
Literatura
Maria Peteani, Franz Lehár: seine Musik, sein Leben, Wien 1950.; Bernard Grun, Gold and Silver. The Life and Times of Franz Lehar, London 1970.; Lada Duraković – Marijana Kokanović Marković, Franz Lehár – kapelnik Carske i kraljevske mornarice u Puli (1894-1896), s. l. [Pula], s. a. [2020.].
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar