Izostavimo li vladavinu Histra kao domicilnog stanovništva, najdulje je najvećim jadranskim poluotokom upravljalo Rimsko Carstvo, a potom slijedi Mletačka Republika koja je stoljećima vladala većim dijelom Istre, pretežno njezinim sjevernim, zapadnim i južnim krajevima. Upravo je u svibnju, prije 227 godina, okončano razdoblje venecijanske uprave u Istri.

Dana 12.V.1797. je posljednji mletački dužd Ludovik (Lodovigo) Manin izvršio predaju Venecije Napoleonu i potom abdicirao. Veliko vijeće Presvijetle Republike zatim je proglasilo ukidanje Republike. Manin je napustio Duždevu palaču dva dana kasnije te je svoju odluku o predaji pravdao željom da se spriječi krvoproliće. Nakon toga su francuski vojnici umarširali u Veneciju.

Campoformijskim mirom, u listopadu iste godine, Napoleon je zamjenom dobio habsburšku Nizozemsku, a dio teritorija nekadašnje Republike Sv. Marka prepustio Habsburškoj Monarhiji. Tako od 1797. godine Istra prestaje biti podijeljena između vladavine venecijanskog "lava" i njemačkog "orla", nego je pod vlašću jednoga vladara, cara Svetog Rimskog Carstva Franje II. (koji će nekoliko godina kasnije, 1804., uzeti naslov cara Austrijskog Carstva kao Franjo I.).

Dana 26.III.1848. Mlečani su se vratili u Istru, svega tri dana pošto su nakon pola stoljeća ponovno proglasili Republiku Sv. Marka. Izveli su neuspješni iskrcaj u Fažani. No, 70 godina kasnije (1918.) upravo je preko luke u Fažani talijanska vojska okupirala južnu Istru i stvorila preduvjete za priključenje Italiji. U sastavu te kraljevine bila je i Venecija od 1866.

Višestoljetna pripadnost većeg dijela Istre Mletačkoj Republici ostavila je duboke tragove na svim područjima, od umjetnosti i graditeljstva do elemenata životne svakodnevice, a najzamjetniji je istromletački dijalekt, kojim govore istarski Talijani.

Trg sv. Marka s bazilikom sv. Marka, Duždevom palačom, zvonikom sv. Marka i raskošnom kavanom. Fotografirano 222 godine nakon donošenja odluke o ukinuću Mletačke Republike

• 
•