Angelini, Antonio (st.), pravnik, pjesnik, publicist, političar (Rovinj, 1734. - Rovinj, 25.I.1808.).

Pripadnik rovinjske obitelji Angelini koja se u XVII. st. doselila iz Venecije ili Padove. Bio je zapažen sudionik ondašnjeg društvenog, napose kulturnog života Rovinja. Bio je među pokretačima književnog kružoka Accademia degli Intraprendenti koji je u Rovinju djelovao 1762.-65., a kao XX. moderator (predsjednik) bratovštine Rana (stigme) sv. Franje (Confraternita delle Sacre Stimmate di San Francesco di Assisi, poznate i kao Confraternita dei Battuti) od 1779. priredio je Libro extraordinario dei Battuti.

Ostavio je rukopis historiografskoga kroničarskog karaktera Notizie storiche di Rovigno in ordine cronologico dal 1400 al 1797, u 27 svezaka te prikupio brojne brojne rovinjske gradske dokumente iz vremena Mletačke Republike. Pisao je i pjesme, autor je duhovne pjesme na latinskom Verbum Caro, objavljene u Veneciji 1780., koju su Rovinježi još u 19. stoljeću pjevali na kućnim druženjima tijekom blagdana, od Božića do Tri kralja.

U vrijeme Mletačke Republike bio je 1771. na dužnosti narodnog tribuna (Sindaco del Popolo), a nakon njezinoga pada 1797. dobio je zadatak revidiranja i ažuriranja rovinjskoga statuta iz 1531. Zaslužan je i za obnovu, 1779., kapele sv. Franje Asiškog u župnoj crkvi, u kojoj je sahranjen.

Spominje ga i Pietro Stancovich u Biografia degli uomini distinti dell'Istria.