Granbassi, Mario, novinar, fašistički dragovoljac (Trst, 13.V.1907. - brdo Fosca, Katalonija, 3.I.1939.).

Roditelji su mu bili iz Istre, živjeli su u Pazinu i prezivali su se Niederkorn (očeva obitelj bila je dalekim porijeklom iz Luksemburga), otac Humbert (Umberto), općinski službenik (rođen u Taru), majka Maria rođ. Derndich (Drndić) iz Starog Pazina. To će prezime u travnju 1928., u sklopu fašističke kampanje talijanizacije imena, biti promijenjeno u Granbassi (tako se Mario i ranije potpisivao u novinskim tekstovima).

Djetinjstvo i mladost proveo je u Pazinu, gdje mu je rođen brat Manlio, također novinar. Tu je završio gimnaziju (talijansku) i već kao srednjoškolac surađivao u više novina, najviše u tršćanskim Il Piccolo i Il Corriere istriano te satiričkim listovima Marameo! i La coda del diavolo. Nakon mature otišao je u Trst studirati, ali se odmah zaposlio u Il Piccolu kao novinar gdje je već s 24 godine bio urednik gradske kronike. Godine 1931. počinje raditi i na netom pokrenutom državnom radiju - Radio Trieste, pokazavši se i dobrim radijskim novinarom. Popularnost će steći emisijom za djecu Mastro Remo, koja se slušala u cijeloj Italiji. Pokrenuo je i istoimeni dječji tjednik.

Politički gorljivi fašist, glorifikator talijanskog fašističkog vođe Mussolinija, alpinac i pripadnik fašističke milicije s činom potporučnika (sottocapomanipolo) odlazi dragovoljno početkom srpnja 1938. u Španjolski građanski rat, u kojemu se bori na strani frankista. Bio je zapovjednik izviđačkog voda (fanteria d'assalto) 1. pukovnije talijansko-španjolske divizije Frecce Azzurre. Istovremeno je bio i ratni dopisnik za Il Piccolo, a pisao je i dnevnik. Poginuo je na prvoj liniji bojišnice na obroncima brda Fosca u Kataloniji te je sahranjen u vojnoj kosturnici u Zaragozi.

Talijanski fašistički režim posmrtno ga je 1940. odlikovao Zlatnom medaljom za ratne zasluge (Medaglia d'oro al valor militare), a španjolski vojnom medaljom (Medalla militar). Prema članku iz studenog 1991. u listu Il Piccolo, talijanska mu je medalja odmah nakon rata, u kolovozu 1945., oduzeta odlukom tadašnjeg ministra pravosuđa Palmira Togliattija koja je obuhvatila 30-ak njome odlikovanih pripadnika fašističke milicije. Iste godine njegovo je ime maknuto s ulice koju je 1940. dobio u Trstu. Zbog njegova fašističkog aktivizma bilo je i puno negodovanja kad je u Trstu 2009. - s obrazloženjem da je bio istaknuti novinar - ponovno dobio ulicu, točnije, stube.